Retardirajmo Hrvatsku (kolumna I. Plantića)

Taj petak, 11. listopada, trebao je biti jedan sasvim običan dan u uredu, međutim, život je htio drugačije - u županiji Dubrovačkoj u tijeku je bio štrajk u obrazovnom sustavu, sjedili smo u zbornici i sudeći po tonu razgovora i raspoloženju rekao bih da se taj dan ekipi iz Vlade prilično štucalo. Nije da sam bio nešto pretjerano zabrinut zbog toga; njihova debela koža izdržala bi i gore. Simptomatično je, međutim, nešto drugo - kad u ovoj državi doživite ovakav štrajk poštene inteligencije, i to štrajk koji evo danas ulazi u dvanaesti dan, onda je kristalno jasno kako teret ovolike nesposobnosti i nedoraslosti koji dolazi s Markova trga klecava koljena hrvatskog društva više jednostavno nisu u stanju podnositi. Međutim, tu smo gdje smo; ja, kad mi bude svega dosta, volim pogledati Gruntovčane ili, recimo, nastup naše opozicije u Općinskom vijeću jer i jedni i drugi na jedan topao i svakodnevan način manifestiraju ljudsku glupost i ograničenost i to je valjda jedini način na koji se čovjek još može nositi s limitiranošću i potkapacitiranošću koja je imanentna ovom društvu i onima koji ga momentalno vode. To vam je, naprosto, tako - jedino u cirkusu od države klaunovi mogu biti glavni akteri.

Sagledajmo, međutim, širi kontekst cijele ove situacije sa štrajkom prosvjetara. Predstavnici aktualne vlasti, nemušti i šumasti kakvi već jesu,
odlijepili su ovih dana kako oni ne razumiju razloge štrajka i to je vjerojatno jedino točno što su po ovom pitanju bili kadri sročiti. Da, oni
zaista i suštinski ne razumiju! Ne razumiju i nikako da shvate da 90% zaposlenih u školstvu, koliko ih se odazvalo štrajku, nije to napravilo zbog 6%, odnosno milostinje od 300-tinjak kuna; dostojanstvo vrijedi kudikamo više, ali jasno mi je da to ministri HDZ-ove Vlade ne mogu shvatiti. Ne razumiju, oni koji svakodnevno žvaču svoj kruh sa sedam nula, da štrajk ne traje već dvanaesti dan zbog osnovice, povišice ili koeficijenata. Nije im dano dovinuti se elementarnoj činjenici kako, primjerice, revolt izaziva HNS, stranka na razini statističke greške koja je u maniri političke radodajke ušla u Vladu; umjesto da im daju dudu, kojekakvim neostvarenim likovima dali su da se igraju obrazovnim sustavom. Nije to više pitanje principijelnosti, nije to više pitanje jesu li oni teret Vladi i vladajućoj stranci - da je riječ o ljudima u onom punom smislu te riječi, vladajuća stranka bila bi teret njima, a i jedni i drugi, radikali i redikuli, neopisiv su teret svima oko sebe. Sama ta kombinacija i oni sami po sebi izgledaju kao.ne, oni su toliko bezlični da čak i ne izgledaju, ali zato je sasvim izgledno da nitko od Marije Terezije do jutros nije samom pojmu odgoja i obrazovanja do te mjere oduzeo ono što bi ti pojmovi trebali predstavljati kao ljudi koji si utvaraju da su mecene i spasioci hrvatskog društva i države. Nije, ponovit ću, ovaj put riječ o 6%, o kolektivnim ugovorima, o dodacima. Da, treba otvoreno reći - mi smo profesionalci i ljudi koji za svoj zahtjevan i odgovoran posao zahtijevaju biti plaćeni kako treba. Nije me sram to reći - da, smatram da vrijedimo više od ispodprosječne hrvatske plaće i da imamo apsolutno pravo i obavezu sami prema sebi i društvu u cjelini u okviru zakona svim sredstvima boriti se za svoje interese u vrijeme kad se radi proračun za narednu godinu. Međutim, štrajk ne posustaje zbog proste činjenice kako je dosta više tog terora analfabetizma i otvorenog prezira i gnušanja vodećih struktura prema bilo
kakvom obliku istinskog i nepatvorenog intelektualnog i akademskog djelovanja, lišenog poslušničkog duha i mentaliteta krda, tog paničnog
straha pred slobodnim duhom i kritičkim stavom pojedinca, te negativne selekcije na svim razinama društva u kojem prazne tikve redovito isplivaju na površinu dok ih puni džepovi ne povuku natrag na dno, u mulj iz kojeg se nikad nisu ni trebali izdići. Mučno je gledati kako stranka koja vodi obrazovni resor na nama gradi agendu za iduće izbore; oni prijete rušenjem Vlade iako je svakom iole razumnom jasno da u zemlji poput Hrvatske nikad nijedna Vlada neće pasti zbog obrazovnog sustava. Odjednom se čak i notorni zagrebački gradonačelnik, trademark odgojnih i obrazovnih vrijednosti, baca naglavačke za nas, HNS prijeti napuštanjem Vlade, a svi su redom uvjereni kako uživaju našu podršku i potporu?! Pa radije bih podupirao šank nego takve! Štrajka se zbog činjenice da se u svim desnim Vladama dosad u
ministarstvo obrazovanja išlo po kazni, da su im obrazovnu politiku uglavnom kreirali duhovni invalidi koji kao da su oduzeti od vrata prema gore. Štrajka se zbog nametanja reforme koja prije djeluje kao pranje mozga i love nego kao cjelovita reforma hrvatskog školstva. Casus belli ovog otpora jest neviđen primitivizam i bahatluk vladajućih koji se to ni ne trude sakriti; nama premijer cinički obećava povišicu od 100%, dočim ministar Aladrović, kojem je brada valjda jutros izrasla, prijeti neplaćanjem štrajka ili sudskom zabranom. Ej, ministre, prijetiš ljudima od kojih dobar dio ima više godina staža nego ti godina života! Tko visoko leti nisko pada, ali ljudi koji daju ovakve izjave ne mogu pasti više nego što su pali; oni djeluju kao.ne, oni čak i ne djeluju, toliko su bezlični. Politika koju vode izgleda kao veliko ništa, a karakterno je i manje od toga. Njihove promašene izjave prazne su kao i njihove duše, ali mediji ih citiraju jer mediji žive od emocija čitatelja, a gađenje je jedna od najjačih emocija. Štrajka se zbog toga što nas kojekakvi nacionalistički vampiri koji uporno odbijaju politički umrijeti već tridesetak godina vuku u predcivilizacijsko bezumlje. Štrajka se zbog toga što je desnici bitnije politički kadrovirati po školama (ako se netko od mojih luških čitatelja prepozna u ovom dijelu unaprijed ističem kako je svaka sličnost sa stvarnim personama, dakako, plod puke slučajnosti, ali najbolje je kad se ljudi sami prepoznaju, nije li) nego opremiti škole papirom i sapunom. Štrajka se zbog posvemašnjeg prezira vlasti prema svemu što ima ikakve veze s odgojem i obrazovanjem - likovi koji su nekad mijenjali slavine na sudoperima danas su generali, dojučerašnji gologuzani tri brda iza Bugojna danas su ugledni poduzetnici i stupovi društva; možete kod nas biti i primarijus i akademik i štogod poželite, ukoliko imate pravu iskaznicu. Hrvatska je, vođena HDZ-om, postala naprosto zemlja snova, do te mjere da se sve više građana, kad uvečer legnu, ujutro najradije ne bi ni probudili. Štrajka se zbog činjenice kako odgovorni za gore navedeno i dalje gule narod namjesto da gule tri doživotne, dočim dežurnim krivcima za sve nedaće koje nas snađoše redovito bivaju proglašavani orjunaši, partizani i jugobanda (ne znam kako vama, ali meni to "jugobanda" više zvuči kao naziv neke socijalističke firme nego kao opskurni unutarnji neprijatelj hrvatske države). Budući da su, dakle, oni protiv kojih se štrajka blagoizvoljeli izvaliti kako im nije jasno zbog čega se štrajka, bit ću toliko slobodan pa im rastumačiti - štrajka se, barem dijelom, protiv posvemašnje retardacije hrvatskog društva kojoj svjedočimo unazad četvrt stoljeća. Ako to nije razlog za otpor, ja zaista ne znam što jest.
Ovih je dana, međutim, iz Vlade objavljeno kako su spremni na linearno povećanje plaće svim zaposlenima u državnim i javnim službama za 6.12%, dakako, na rate. Čak ako i zanemarimo pitanje koje se samo po sebi nameće (ako je dosad Vladi bio problem povećati plaće učitelja za navedeni iznos zbog stabilnosti proračuna odakle danas odjednom ima novca za sve u državnim i javnim službama, zar će nam proračun biti stabilan kao trajekt na osam bofora?), zanemariti ne možemo bjelodanu činjenicu kako je zaista očito da vladajućima izmiče bit - linearnim povećanjem plaća svim zaposlenima u javnom sektoru neće se riješiti problem zaostajanja prosvjetarskih plaća, a što bi, valjda, trebao biti cilj Vlade, ako cilja u ovoj zemlji više uopće ima! Nije, dakle, ovdje na stvari otpor zbog par sto kuna povišice - kontekst ove priče daleko je širi i uzrokovan je degradacijom i degeneracijom hrvatskog društva na svim razinama.
Možete li sad razumjeti otpor hrvatske inteligencije, gospodo iz Vlade? Razmislite još jednom!