U Veloj Luci je održana konferencija i Okrugli stol pod nazivom "Poduzetništvo na otocima - izazovi i prilike", kojeg je organizirao velolučki Poduzetnički inkubator u suradnji s Općinom Vela Luka, dubrovačkim sveučilištem, županijskim centrom za poduzetništvo, velolučkom Srednjom školom te udrugom obrtnika otoka Korčule i Lastova. Nakon predavanja i Okruglog stola potpisani su sporazumi o suradnji na potpori i promociji poduzetništva. Za svo vrijeme trajanja ovog skupa bilo je govora o načinima unapređenja i razvoja poduzetništva na otocima. Ovom skupu pored ostalih prisustvovali su predstavnici tamošnjim javnih tvrtki u većinskom vlasništvu Općine, velolučki općinski vijećnici i općinski načelnici Blata, Smokvice i Lumbarde. U ime domaćina prisutne je pozdravila Katarina Gugić, općinska načelnica te Barbara Mirošević, direktorica Poduzetničkog inkubatora Vele Luke, prvog i za sada jedinog na otoku Korčuli. (T.D.)

Institut za javne financije Republike Hrvatske dodijelio je Općini Vela Luka peticu za transparentnost općinskog proračuna. Naime, velolučka Općina je prva u Dubrovačko-neretvanskoj županiji uvela transparentnost trošenja proračunskih sredstava iz čega se svakodnevno može pogledati financijsko stanje i poslovanje ove jedinice lokalne samouprave. Može se također vidjeti i analizirati s kojim sve javnim tvrtkama posluje tamošnja Općina te sve dnevne uplate i isplate Općine Vela Luka, kao i primanja odnosno plaće u velolučkoj javnoj upravi. Ovakav sustav transparentnosti financijskog poslovanja uvelo je samo nekoliko gradova i općina u Dalmaciji. Stoga ovo priznanje Instituta za javne financije Općini Vela Luka zaista znači mnogo te je ujedno dodatno obvezuje u transparentnosti trošenja proračunskih sredstava. (T.D.)

Održana je Izborna skupština Matice umirovljenika Vele Luke na kojoj je usvojen Izvještaj o radu za proteklo četverogodišnje razdoblju te su utvrđene smjernice budućeg djelovanja. U raspravi je istaknuto da je u proteklom periodu velolučka Matica umirovljenika organizirala 15 izleta za svoje članove. Zbog pandemije izleti se nisu organizirali samo tijekom 2020. godine, kazano je u raspravi. Za predsjednika je ponovno izabran Tonči Surjan, a za tajnicu prof. Lena Marinović. U Upravni odbor izabrani su Tonči Šeparović, Ivan Surjan, Sonja Golić i Tonka Žabica. Za izaslanika za županijsku skupštinu Matice umirovljenika izabran je Tonči Surjan. Na ovom skupu također je dogovoreno da nakon ljetne sezone velolučka Matica umirovljenika organizira izlet na područje Makarskog primorja. (T.D.)

Dragi moji, poznata biblijska sintagma "u znoju lica svoga" ovih dana postala je realitet; ljeto je i službeno počelo, umjesto zaraženih i pozitivnih mediji broje noćenja i dolaske, ministar Marić, da nema ušiju, smijao bi se oko cijele glave pri pomisli na uspješan početak sezone, dok se još jednom potvrđuje kako se ekonomija domovine svodi na mijenjanje plahti i deranje turista cijenama s onu stranu zdravog razuma. Kad smo, međutim, kod zdravog razuma, tim su resursom Hrvati i inače prilično deficitarni tamo oko ljetnog solsticija, kad pada obilježavanje Dana antifašističke borbe; dok sav civilizirani svijet priznaje i poštuje tekovine antifašizma, Hrvati su ga stavili u Ustav, ali kao da ne znaju što bi s njim. Divlje horde kojekakvih krkanoida, onih koji se vlaže na 10.travnja, škrguću zubima, ono malo što im je preostalo, uporno se trudeći svoj primitivni mindset nametnuti kao dominantni narativ; šutljiva većina, ne želeći se zamjerati, radije okreće glavu i ne reagira - svaka civilizacija dosad, od Rimskog Carstva do jutros, propala je jer su došli divlji i istjerali pitome. Državna vlast, po tko zna koji put, i ove godine ignorira Dan antifašističke borbe i zato sam odlučio ova svoja promišljanja podijeliti s vama; lagano ljetno štivo, tematika svakom poznata, svaki čestiti Hrvat o ovome ima nekakvo mišljenje - ko stvoreno za čitanje na plaži, u sjeni borova, dok drugim okom snimate prsate Čehinje ili Mađarice izložene u hladovini.

Na jučerašnji dan 21. lipnja navršila se 44. godišnjica od velikog, katastrofalnog plimnog vala koji je u ranim jutarnjim satima pogodio Velu Luku. Do danas bila je to najveća prirodna nepogoda koja je pogodila ovo mjesto. Izmjena velikih plimnih valova trajala je od 5:30 do 9:30. U tom razdoblju poplavili su svi stambeni i poslovni objekti u prvom redu uz more. Poplavljeno je bilo nekoliko hotela, Zdravstvena stanica, donji dio bolnice Kalos, Osnovna škola, Pošta, trgovačke radnje, ljekarna, poljoprivredna apoteka, neki sakralni objekti te veliki broj kuća. Brodovi i barke našli su se na suhom u središnjem mjesnom parku, a prostor od "Vele rive" do hotela "Posejdon" bio je bez mora. Po njemu se moglo hodati. Sreća u nesreći bila je u tome što nitko od ljudi nije stradao. Već sutradan, Velolučani su na poziv tadašnjih općinskih i mjesnih vlasti prionuli otklanjanju posljedica plimnih valova. Odmah su se čistili prostori zahvaćeni plimom i uklanjale njene posljedice. Trajalo je to više dana. U ovu su akciju dobrovoljno bili uključeni gotovo svi odrasli i zdravstveno sposobni Velolučani. Ljudska solidarnost bila je na visini. Financijsku i drugu pomoć nakon ove velike prirodne katastrofe Veloj Luci je ubrzo pružila šira društvena zajednica što je značajno pomoglo u otklanjanju velikih posljedicama plimnih valova. (T.D.)

 "Sloboda ždere meso i krv guta,

Sloboda noge krši, lomi ruke.

Darovi njeni groblja su i muke.

Sloboda je strašna, hladna i kruta.

...

Sloboda nema krila, ima štake,

I oka nema, ćorava i slijepa.

Ko sablast ide. Ona nije lijepa:

Ona je strašna ustala iz rake."

Ovi potresni stihovi Ivana Gorana Kovačića, pjesnika i partizana koji je u ljeto 1943. smrtno stradao od četničke ruke, vraćaju nas u nimalo svijetlu perspektivu II. svjetskog rata, perspektivu mislećeg čovjeka koji nije ostao po strani. I premda je njegovo primarno oružje bilo pero, uzeo je i ono konvencionalno u ruke. Dijelio je jad i glad ljudi koji su se povukli u šume, te u okruženju smrti odlučio je biti hrabar. Izabrao je život, ma koliko se tada ćopavo i ćoravo doimao, miljama daleko od priželjkivanog savršenstva i sreće.

Njegova smrt nije tek dio statistike. Niti je smrt svih onih brojnih ostalih, znanih i neznanih. Ona je više, mnogo više. I neka nam danas tragova o životu i smrti partizana, neka nam njihova imena budu podsjetnik na prošlost, ali i upozorenje da smrću izborenu slobodu danas i sutra ne tržimo. Jer Goran je znao da sloboda kao ideal u strahotama rata nije lijepa, ali i kako nije težnja pred kojom se zatvaraju oči. Zbog onih koji su slijedili, zbog nas. I mi bi to danas s iskustvom života u slobodi i miru također trebali znati.