Polovica siječnja je; zima je okovala domovinu poput domoljubnog zagrljaja vladajuće stranke, od čije ljubavi Hrvatska već trideset godina jedva diše. Početak nove godine idealno je vrijeme za analizu godine za nama kao i za promišljanje o onome što nas tek čeka u 2021., godini lokalnih izbora. Složit ćete se, vjerujem, s konstatacijom kako netom završena 2020. spada u kategoriju "ne ponovilo se" - potresi, poplave, pobjeda HDZ-a na parlamentarnim izborima, korona, loša turistička sezona; uza sve navedene pošasti, ni SAD u prošloj godini nisu uspjele pokrenuti nijedan rat. Što slijedi u 2021., pitate se? Prije svega, hvala vam na tom pitanju...

U ova čemerna vremena, kad su dani sve kraći, a popis ovršenih kod Fine sve duži, kad se mrak širi brzinom svjetlosti, kad se nešto nenormalno nameće kao novonormalno (doduše, pojam "normalnog" u ovoj je zemlji i inače prilično rastezljiv), pozitivne i optimistične vijesti nasušno su nam potrebne. U tom smislu, prošli petak, 13. studenog, zaslužuje da uđe u sve ljetopise i almanahe još od popa Dukljanina pa naovamo. Tog dana desilo se nešto upravo nevjerojatno; čak dvije nezamislive stvari u jednom danu. Znao sam ja to, dragi moji, u grešnoj duši nepogrešivo sam osjećao da naprosto mora svanuti taj dan, da preci nisu ginuli zaludu, da je oživotvoren tisućljetni san generacija - institucije hrvatske države napokon su profunkcionirale, i donesen je sudski pravorijek vladajućoj stranci...

Ako ste se ovih dana prisjetili osamdesetih godina i dana svoje mladosti nije to slučajno; u izolaciji vam je vjerojatno izrasla duga kosa, imate zabranu izlaska iz kuće, a svaki Dnevnik redovito počinje i završava uvijek istim ljudima i uvijek istom prognozom - iduća dva tjedna su presudna. Nakon tjedan dana, koliko obično treba da im pamet sustigne vlastiti jezik, s vrha vlasti, putem Stožera, opet slične ohrabrujuće note; koliko ljudi je umrlo, koliko ostalo bez posla, koliko zatražilo psihološku pomoć, uz neizostavno - iduća dva tjedna su presudna i ostanite doma, dok se istovremeno ministri prigodno ukazuju svaki dan u drugom dijelu Hrvatske. I tako dan za danom, tjedan za tjednom, u narod je usađen strah i panika koja se redovito zalijeva svaki dan u 14 sati novom dozom optimizma iz Stožera. Jer, sad više nema nikakve sumnje, Stožer nije krizni nego predizborni.

Vjerojatno ni sami niste sigurni odlazi li cirkus, dolazi li ili pak ostaje jer mi, izgleda, u cirkusu i živimo; kada bi se uzduž granica lijepe naše podigao veliki šator dobili biste najveći cirkus na svijetu. Jer, samo u cirkusu se mogu vidjeti predstave kakvima mi svjedočimo unazad par mjeseci; samo u cirkusu klaunovi mogu biti u glavnim ulogama. U cirkusu i u hrvatskoj Vladi. Prisjetit ćete se, siguran sam, nemile scene u kojoj građanin, običan mali čovjek poput vas ili mene, biva brutalno oboren na tlo i priveden poput zadnjeg kriminalca samo zato jer nije nosio masku u vlaku. Istovremeno, jedan drugi građanin ove zemlje, možda ste i čuli za njega, neki Andrej Plenković, tako nekako, u Zadru ostvaruje bliske kontakte s prvim tenisačem svijeta zaraženim koronom, ali slobodno krstari diljem zemlje bez maske i ne biva brutalno oboren na tlo i priveden iako je prvi čovjek stranke na optuženičkoj klupi jer on, kako sam kaže, može što hoće.

Rastave su obično, znaju oni koji su probali, neugodne, bolne, a znaju biti i prilično skupe. Svjedočili smo tome početkom ove godine, kad je bivša predsjednica, zbog nepremostivih razlika (par sto tisuća glasova) bila prinuđena okončati svoj petogodišnji brak iz interesa s Republikom Hrvatskom, i posljedično, iseliti se iz zajedničke nekretnine na Pantovčaku. Njena olovna sudbina i to koliko se, jadna, zlopati podsjetilo me na nevolju jedne druge plavuše, naime, Anne Nicole Smith koja se sa 27 udala za tada 89-godišnjeg naftnog magnata J. Howarda Marshalla, dakako, iz ljubavi. Na ljubavi je, međutim, i ostalo, budući su njegovi nasljednici podnijeli tužbe i osporili oporuku. Poučena njenim iskustvom i znajući da se od ljubavi ne živi, naša je bivša odmah nakon rastave podnijela zahtjev za uzdržavanjem, koji uključuje vozača, ured i dvoje zaposlenika tog ureda, razumije se, o trošku Republike Hrvatske, koju toliko voli...