Idemo dalje?! (Ivan Plantić)

Govorio je tako svojedobno veliki dr. Sanader, tadašnji premijer ove zemlje i predsjednik najhrvatskije od svih stranaka, dok je sustavno gurao zemlju koju je toliko volio u propast. I dok se domovina nalazila već na rubu provalije, oni su, jednom rukom visoko na srcu, a drugom duboko u džepu (vašem, dakako), nastavili po svom - idemo dalje, dok nisu prešli rub. Hrvatska je danas, tako, tu gdje jest, a i oni su, nažalost, još uvijek tu - neki ministri te Vlade gulili su krumpire zbog počinjene štete (umjesto da gule tri doživotne), ista stranka i dalje vodi zemlju istim kursom, isti ljudi koji su bili zaštitni znak i ukras privatizacije devedesetih, kao Škegro, danas su idejni tvorci lex Agrokora (možete zamisliti na što je moralo sličiti ono čemu je Škegro ukras), a domovina je postala zemlja čija ekonomija ovisi o lijepom vremenu (turizmu), budući da je njen mitski utemeljitelj oživotvorio tisućljetni san Hrvata o dvjesto bogatih obitelji.

Domovinu je prošlih dana od Drave do Jadrana bio zameo snijeg pa se, barem nakratko, činilo kako nije sve tako crno. No, budući da smo jedino društvo na svijetu u kojem Drugi svjetski rat još uvijek traje, vladajući su osnovali Povjerenstvo za suočavanje s avetima prošlosti (budućnosti s njima ionako nemamo) kako bi utvrdilo ono što je u kulturnom svijetu odavna poznato - kako je fašizam poražen, a suvremena Europa sazdana na temeljima antifašizma. Po dobrom starom domaćem običaju, Povjerenstvo je u startu krenulo s posve krivih polazišta - kako je sve nedemokratska nužno naopako i loše, a sve demokratsko ne može doli da bude besprijekorno i blistavo. Zaboravilo se tako da je jedan nedemokratski režim, onaj habzburški, kroz četiri stoljeća dao ovom narodu škole i sveučilište, akademiju i katastar, ceste i željeznicu, jedan drugi nakon njega narod je opismenio i zemlju industrijalizirao, dok je Hrvatskoj demokratskoj zajednid trebalo tek dvadeset i pet godina da sve to temeljito devastira. Ta, kako ste rekli, kultura, očito je imala daleko bolji tretman u kojekakvim tamnicama hrvatskog naroda nego u suverenoj Hrvatskoj, No, s tamnicama barem znate na čemu ste - Iako je ući, problem je izaći. S aktualnom Vladom nikad ne znate na čemu je, a izlazi se, iseljava, lakše i masovnije nego ikad. Zaključci Povjerenstva ovih su dana objavljeni, a pitanje koje se nameće nakon objave jest - kako nešto što je neustavno, što, naglasit ću, prkosi hrvatskom Ustavu, može biti dozvoljeno u iznimnim prilikama? Jedino racionalno objašnjenje koje mi pada na um jest kako članovi Povjerenstva mora da su se dosjetili kako nam je Ustav pisao uvaženi gospodin Šeks, jedini domaći političar koji nosi i opasač i hozentregere istovremeno. I sad - kako vjerovati čovjeku koji ne vjeruje ni vlastitim hlačama?! Nakon objave zaključaka Povjerenstva očekivao sam kako će vrli domovinski muževi u ratnlčkoj ognjici već razapeti kakav šator, ali izgleda da je dolaskom na vlast desne koalicije istekao atest za plinske boce. Povjerenstvo je, međutim, svoju zadaću odradilo - doneseni zaključci samo su smokvin list za buduće odluke Vlade koja ih nije imala petlje donijeti sama, da se ne zamjeri biračkom tijelu u zemlji i dijaspori (iako su im i glasači u dijaspori u nemalom broju u zemlji)...

Slično je i sa svim ostalim aktualnim zbivanjima u nas - reforma školstva stoji na mjestu (Hrvati ionako moraju znati jedino engleski ili njemački, žele li jednog dana moći komunicirati sa svojim unucima], Istanbulska konvencija minira se na sve načine (za aktualnu vlast žene su ionako samo drugotne), a gorući gospodarski problem u Hrvata Vlada rješava po principu - nama Agrokor, a narodu hardcore. Oni bi vam, međutim, rekli da se u Hrvatskoj živi buržujski, samo vi to ne znate! Kakvi su to, molim vas, hohštaplerski običaji da se svaki mjesec isplaćuju plaće i penzije, da se po staračkim domovima svaki dan poslužuje ručak, j pritom još svaka baba može uzeti kruha koliko želi?! Sve to dovelo je do toga da se u nas, unatoč ogromnoj većini vjernika, ljudi više ne pitaju ima li života nakon smrti, već upravo suprotno - ima li u ovoj zemlji života prije smrti?!

Političke i društvene prilike u Veloj Luci trenutna lokalna vlast nastoji izdignuti iznad ove mračne situacije opisane iznad. Rade se projekti, i nastoji se učiniti koliko se može na poboljšanju životnih uvjeta svih naših mještana. Pritom se u više navrata pokazuje kako je aktualna županijska struktura Luci više maćeha nego majka, a i luška opozicija nije pretjerano sklona suradnji, barem ako je suditi prema njihovom doprinosu radu pojedinih općinskih odbora koje redovito bojkotiraju. Lokalna je luška podružnica Hrvatske demokratske zajednice odavna postala punoljetna, ali unatoč tome nastupa poprilično djetinjasto; izgleda kako je plafon njihove političke imaginacije piskaranje kojekakvih pamfleta kojima bombardiraju javnost. Pritom redovito opterete misli prevelikim naponom, pa dolazi do kratkog spoja u glavi. Još su stari Latini govorili kako se o ukusima ne raspravlja; o neukusu onda valjda možemo - naša wannabee opozicija svojim traktatima sizifovskom upornošću proziva općinsku vlast na čelu s načelnicom za sve moguće i nemoguće, iako je načelnica Vele Luke kriva ponajviše za jednu stvar - za pobjedu nad njihovim kandidatom na posljednjim lokalnim izborima. Radi se o ljudima koji Luci ne mogu ponuditi ništa osim vlastitih ostavki. Poštujemo politički smjer koji su izabrali, ali ovaj put mi kažemo - idemo dalje, u izgradnju bolje Luke za sve koji je vole i u njoj žive.

Sve ovo zbiva se u vrijeme održavanja nacionalne konvencije naše stranke u Zagrebu. Sve ovo isto tako jasno pokazuje kako je Hrvatskoj potreban jak SDP, SDP koji neće zazirati od antifašističkih temelja današnje Hrvatske, kao ni od borbe za socijalnu jednakost i pravednost, te prava radnika i prava žena. Samo s takvom lijevom strankom ova zemlja, ali i naše lijepo malo mjesto imaju budućnost i progres! (Ivan Plantić)