Na subotnjoj konvenciji SDP-a Hrvatska izabrano su novi potpredsjednici, članovi Predsjedništva i Glavnog odbora stranke. Novi potpredsjednici su Peđa Grbin, Zlatko Komadina, Boris Lalovac i Rajko Ostojić. Novi članovi predsjedništva su: Vedran Babić, Arsen Bauk, Biljana Borzan, Bojan Glavašević, Peđa Grbin, Siniša Hajdaš Dončić, Domagoj Hajduković, Ivo Jelušić, Romana Jerković, Zlatko Komadina, Boris Lalovac, Nenad Livun, Predrag Fred Matić, Rajko Ostojić, Ivana Posavec Krivec, Franko Vidović i Mihael Zmajlović. Članovi Glavnog odbora su se birali po novom modelu. Delegati iz pojedinih županija birali su svoje predstavnike u Glavnom odboru. Iz Dubrovačko-neretvanske županije izabrani su Lovro Krstulović (Korčula), Mišo Krstičević (Ploče) i Krešimir Kuran (Metković). Čestitamo svim novoizabranim članovima pojedinih odbora i želimo im uspjeh u daljnjem radu.
Vela Luka je sudjelovala na konvenciji s 10 delegata, a predsjednik općinske organizacije i dosadašnji član Glavnog odbora Ivo Žuvela održao je govor pred delegatima kojeg donosimo u cijelosti.
Dolazim iz Vele Luke, mjesta koje je već godinama crvena oaza u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, organizacije koja godinama ostvaruje često jedine županijske pobjede i najbolje rezultate za SDP na izborima u čitavoj X. izbornoj jedinici. Ne govorim to da bi se hvalio, nego da istaknem složenost i delikatnost položaja SDP-a u desnoj Dalmaciji i Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Biti crvena oaza u takvoj županiji znači imati trajno zatvorena vrata na jugu i ovisiti isključivo o lijevoj državnoj vlasti, koja češće nije nego jest.
Uz to, držati vlast u mjestu na samoj periferiji Hrvatske, suočenog s propašću svih socijalističkih gospodarskih tekovina, u općini kojoj država iz godine u godinu reducira prihode iz poreza, nailaziti na zatvorena vrata u Dubrovniku i Zagrebu, katkad i kod naših lijevih, znači boriti se sa nesavladivim preprekama.
Uopće biti lokalni političar i vršiti izbornu propagandu na terenu, u društvu zasićenom politike, neispunjenih obećanja, prevara birača, znači često boriti se s vjetrenjačama. Nemali broj puta postavljao sam sebi pitanje imali li smisla baviti se politikom. Čini mi se da bi život bio puno mirniji bez ovog angažmana. No, nemamo puno izbora, a i čini se da bi bilo nepošteno povući se. U manjim mjestima rad stranačke organizacije često ovisi o par ljudi, a katkad i o samo jednom čovjeku.
Baviti se politikom u malom mjestu znači ulagati enormnu energiju. Jer uz lokalnu politiku, mi istovremeno moramo zarađivati za kruh, voditi obrte, biti maslinari, ribari, povrtlari, iznajmljivači. Jednom riječju, svaštari. U našem mjestu, ne liježemo političku elitu. Takve nema. Stranačka organizacija u Veloj Luci nije dosad dala ni ministre ni zastupnike, iako bi nam zasigurno bilo bolje s takvim lobistima. Mi liježemo glasove i radimo na terenu.
Sve vam ovo govorim da shvatite naš specifičan i osjetljiv položaj na periferiji, u malim mjestima, kojima kao mana s neba znači kad netko u Zagrebu otvori vrata, sasluša nas i stvarno nam pomogne. I ovom prilikom zahvaljujem se svima koji su to dosad napravili.
Ovo govorim i zbog promjene načina provođenja stranačkih izbora. Nisam siguran da je isključivo biranje na županijskoj razini, doneseno u zadnji čas, najbolje moguće rješenje za stranku. Mi se na županijskoj razini, istina, dobro poznajemo, ali ćemo isto tako teško odoliti izazovu da interese pojedinih organizacija postavimo u prvi plan. A za cjelokupni uspjeh stranke potrebno je zanemariti takav partikularni interes. I ne može se broj delegata jedne organizacije odrediti samo po broju članova. Nužno je nadograditi sustav izbora tako i da se honoriraju rezultati pojedinih organizacija. Da nam izboreni glasovi na izborima budu mjerilo, a ne hladni stranački pogon koji često bude upravo samo hladan. Rad i rezultati na prvom mjestu!
Čitava stranka treba biti bazirana na radu na terenu. Izbori se ne dobivaju imaginarnima porukama, ma koliko danas živimo u virtualnom svijetu, već neposrednim kontaktima. Barem tako naše iskustvo govori.
Nadalje, izbori se ne smiju odrađivati tek tako da bi se odradili, kao ovi posljednji parlamentarni. Izbori znače punu mobilizaciju. Mi u Veloj Luci se ne posvećujemo potpuno samo lokalnim, već i svakim izborima na državnoj razini. Sve su to naši izbori i sve te izbore moramo dobiti. Ne smatramo dovoljnim samo poslane propagandne materijale iz Zagreba, već produciramo vlastite – vlastiti bilten uoči svakih izbora, propagandni letak s lokalnom notom, propagandne jinglove na lokalnim radio stanicama, našoj web i facebook stranici itd, itd. Sve to kako bi doprijeli do svakog našeg lijevog birača i izvukli na izbore i lijeve koji ne glasuju.
Mi na terenu, gdje svatko svakog zna, ne lovimo bespotrebno one glasače koji su tradicionalno desni. Takve glasove nećemo nikada dobiti. I vrijeme je da to i naša središnjica shvati i odustane od politike dodvoravanja desnici.
Isto tako, u malim mjestima, svjesni smo i da se za svaki izborni krug treba nanovo potruditi i izboriti se za povjerenje naših lijevih glasača. A u Hrvatskoj smo podosta ljevičara iznevjerili. Jer, sve u svemu, politika se svodi na odnos s biračima. Odnos, koji neće nikada biti savršen, ali može biti otvoren i pošten.
Radom i poštenjem je nekoć bila krilatica naše stranke. Naizgled se čini da su danas drukčiji uvjeti nego pred 15 godina. No, ova krilatica u vremenima kad smo se pretvorili u liberalističku stranku, kad smo i sami na vlasti pogazili prava radnika, ostala je tek neizvršeno obećanje. A sve se svodi upravo na te dvije riječi – rad i poštenje. To je jedini put u pobjedu.
I ne, mi nismo sada prazna knjiga i nije vrijeme za izmišljanje tople vode. Samo smo zaboravili čitati i provoditi ono što svi od nas očekuju. Vrijeme je da doista budemo drukčiji i da doista budemo lijevi."
