O obljetnici međunarodnog priznanja Hrvatske

Petnaestog siječnja navršava se 28. godišnjica međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Svima nam je poznato da je riječ o najvažnijem događaju u povijesti hrvatskog naroda, te o konačnom ostvarenju stoljetnih težnji našeg naroda. Tu su želju hrvatski građani jasno izrazili na referendumu održanom nekoliko mjeseci prije, kojom prilikom se više od 90 posto njih izjasnilo za osamostaljenje Republike Hrvatske i izlazak iz tadašnje SFRJ. Ovom prilikom nije mi namjera pisati o tim opće poznatim povijesnim činjenicama, već o nečemu drugom. A to je, kako je i na koji način obilježen taj veliki povijesni događaj u Veloj Luci i tadašnjoj Općini Korčula i s kakvim porukama. Radi mlađih čitatelja, koji možda to ne znaju napominjem da je u to vrijeme Vela Luka bila najveća Mjesna zajednica i najveće industrijsko naselje u korčulanskoj Općini s 4.500 stanovnika i 1900 stalno zaposlenih u 9 velolučkih poduzeća, a da se Općina Korčula protezala od Vele Luke do mjesta Mokalo na zapadnom dijelu poluotoka Pelješca.

Nakon objave o međunarodnom priznaju RH u Veloj Luci je navečer u Kino dvorani održan svečani skup, kojeg je organizirala Mjesna zajednica. Na vlasti je tada bio SDP, ali su u Savjetu MZ, kao izvršnom organu bila i dva člana lokalnog HDZ-a. Na skupu je govorio magistar Petar Dragojević "Birbo", predsjednik Skupštine Mjesne zajednice. On je održao duži govor u kojem je prikazao stoljetne težnje hrvatskog naroda za osnivanjem svoje države i našim očekivanjima od nje. Skup je bio izuzetno dobro posjećen. Kino dvorana bila je premala za sve posjetitelje, kojih je bilo gotovo do ulaznih vrata Zadružnog doma. Bio je to jedan od najmasovnijih političkih skupova održanih u Kino dvorani. Raspoloženje ljudi bilo je izvanredno. Bili su oduševljeni, radosni, puni nade i nacionalnog ponosa. Tu radost i zanos teško je opisati.
Na drugom dijelu otoka, u gradu Korčuli, središtu korčulanske Općine sutradan ujutro održana je u kongresnoj dvorani hotela "Marko Polo" svečana sjednica Skupštine Općine Korčula. Sjednici su pored općinskih vijećnika, članova Izvršnog vijeća Skupštine Općine Korčula, predstavnika Mjesnih zajednica, političkih stranaka, društvenih organizacija, također prisustvovali predstavnici tek ustrojene hrvatske vojske i policije, brojnih gospodarskih subjekata, saborski zastupnici s otoka Korčule, predstavnici svih korčulanskih župa, brojni svećenici, redovnice i redovnici. Bio je to impozantan skup, pun radosti i veselja. Svečanu sjednici otvorio je i vodio Tonči Gavranić "Gamulin", predsjednik Skupštine Općine Korčula iz redova HDZ-a, dok je Petar Franulović "Lukrić" bio predsjednik Izvršnog vijeća iz redova SDP-a. Napominjem da je tada u SO Korčula funkcionirala neformalna koalicija između dviju spomenutih stranaka. Tako je to bilo uz veće ili manje probleme i poteškoće sve do ožujka 1993. godine, odnosno do kraja postojanja korčulanske Općine i osnivanja 5 novih općina: Vele Luke, Blata, Smokvice Korčule i Orebića, dok je Općina Lumbarda osnovana 1997. godine.
Na skupu su govorili mnogi dužnosnici. Svi od reda s velikom radošću i još većim očekivanjima, što je posve razumljivo, jer dobili smo svoju državu, što nije mala stvar. Izneseno je mnogo ohrabrujućih i zaista dirljivih riječi. No, zasigurno najzapaženiju i najupečatljiviju misao izrekao je čovjek koji nije bio političar i nikakvi dužnosnik. Riječ je o svećeniku don Boži Baničeviću, tadašnjem župniku Korčule, koji je otprilike rekao sljedeće - za budućnost naše novopriznate hrvatske države jedna od najvažnijih stvari je da u njoj svatko od nas prije svega radi svoj posao savjesno, odgovorno i pošteno. To je osnova za izgradnju i uspješno funkcioniranje svake državne zajednice, pa tako i naše Hrvatske domovine, naglasio je Baničević. Ta mudra i univerzalna poruka, po mome mišljenju, bila je najmudrije izrečena misao od mnogobrojno iznesenih u toj prigodi. Jer takvim poimanjem države i nas kao odgovornih građana u njoj može se izgraditi sređena i prosperitetna društvena zajednica na sreću i dobrobit svih njenih dionika. Ni jedna država u povijesti nije bila, a niti će ikada biti idealna, pa tako ni naša, ali da može i treba biti bolja, nema dvojbe. Stoga je zaista itekako važno što je spomenutim povodom izrekao navedeni svećenik. Radimo svoj posao savjesno, odgovorno i pošteno, pa će vremenom država biti uspješna i sređena na korist svih. Ta misao uvijek je i svugdje aktualna, tako i danas 28 godina nakon međunarodnog priznanja Hrvatske. (Tonči Donjerković)