Prije nekoliko dana predsjednik Europskog parlamenta A. Tajani poručio je „Živjela talijanska Istra! Živjela talijanska Dalmacija“ i nanovo probudio neke stare apetite i želje za povijesnim revizionizmom. Nažalost, sve one naše mlake reakcije koje su uslijedile po njegovoj poruci, naposlijetku i činjenica da nije snosio nikakvu odgovornost (ostavke su se davale i zbog benignijih stvari), ostavile su nas u uvjerenju kako je istočna jadranska obala i dalje pod upitnikom te kako je Hrvatska i s našom zaslugom uistinu na repu Europske unije, nevažna i zanemariva.
Svaka naknadna pamet kako nije mislio to što smo mi mislili da on misli, dakako neiskrena je i politički licemjerna. I k tome je izrečena u funkciji vodećeg čovjeka našeg Europskog parlamenta, kojeg čine i zastupnici iz Hrvatske. Ta bi činjenica nekoga zakočila, ali ne i Tajanija. Sasvim je sigurno, a to se vidi po njegovoj političkoj karijeri u Italiji, da Tajani s porukom u kojoj progovara o talijanskom karakteru naše obale, nije samo komemorirao talijanske žrtve poraća već je namjeravao dati i povijesnorevizionistički pečat. Jer inače ne bi rekao „Živjela talijanska Istra! Živjela talijanska Dalmacija!“, već bi na drugi način i drugim riječima izrazio pijetet prema talijanskim žrtvama...
Dandanas na spektru političke desnice u Italiji, koja trenutno i vlada zemljom, jasno se može očitati ideja „Velike Italije“ s kojom privlače birače. A takvi talijanski „europski pučani“ kolege su našim hrvatskim „europskim pučanima“ iz HDZ-a i drugih desnih stranaka. I nadalje će sjediti u istim klupama, dijeliti iste konzervativne stavove, potpomagati se i opravdavati, kao što su to pokazali i u ovoj situaciji. Jer reakcije naših vodećih političara koje su uslijedile po Tajanijevom govoru, nakraju su se pretvorile u opće tetošenje „velikih prijatelja“.
Potrebno je skrenuti pozornost na nekoliko ključnih trenutaka u ovom slučaju. Kao prvo, Tajani je "zaboravio" da je upravo antifašizam osnovni temelj Europske unije. Kao drugo, svoj je govor izrekao u Trstu. Istom onom kojeg je oslobodila Titova vojska, znatno ubrzavajući slom fašizma i kraj rata. Kao drugo, prvotne reakcije s hrvatske desnice na Tajanijev govor poprilično su licemjerne. S jedne strane se pozivaju na Titovo nasljeđe kada govore o hrvatskim granicama, a s druge strane namjeravaju tog ista Tita i antifašizam izbrisati na svaki način. I naposlijetku, Tajanijeva poruka i ono što je uslijedilo po njezinom izricanju, govore nam jasno kako je antifašizam izuzetno važan za temelje današnje Hrvatske koje ne bi bilo bez antifašističkog pokreta na čelu s Titom. Mora nam biti jasno da nas svako negiranje antifašizma vodi u slijepu ulicu revizionizma i presizanja drugih nad našom obalom i otocima. Ako se odreknemo antifašizma, što nam drugo preostaje? Možda, nasljeđe NDH i Pavelićeva prodaja Dalmacije Italiji? (SDP Vele Luke)
