Kad pišem neki tekst, kolumnu, osvrt, obično mi najteže pada početak; uvesti čitatelja u tekst i zainteresirati ga da u njemu ostane prilično je izazovno. S pisanjem vam je, međutim, slično kao i sa seksom; važniji je svršetak nego početak. Ako nešto, međutim, loše počne, teško da će imati happy end, a Hrvatska je školski primjer navedenog; što bi Maček rekao, lajbek je krivo zakopčan još ranih devedesetih, kad su Škegro i ekipa postali zaštitni znak i ukras privatizacijske elite, i sve do danas ova zemlja kroči mračnom stazom kaosa i beznađa. Uostalom, možete li zamisliti na što mora sličiti ono čemu je Škegro ukras? Mnogi nisu mogli, htjeli ili znali zamisliti, odnosno posvijestiti si realitet društva koje samo sebe izjeda, u kojem je talog na vrhu, koje je kojekakve sociopatske devijacije institucionaliziralo, ali upravo ovih dana to društvo, ta država proživljava agoniju i zadah truleži toliki je da je sve manje onih koji mogu okrenuti glavu u stranu, suspregnuti nagon za povraćanjem i reći kako ih se sve ovo što se događa naprosto ne tiče. Naravno, govorim vam o najfriškijim aferama stranke na vlasti, o izopačenom i amoralnom grabežu koji simboliziraju ta tri slova, H, D i Z, o obescjenjivanju pravde, istine, morala i samih temelja države koja bi na tim kategorijama trebala počivati.
Postoje različite definicije demokracije - Winston Churchill demokraciju je opisao kao vrlo loš sustav, dodavši kako bolji ipak ne postoji. Art Spander definira je kao oblik društvenog uređenja koji svakom glasaču pruža priliku da napravi grešku. Ako mene pitate, demokracija ima milijun prednosti, ali i jednu ozbiljnu manu - u demokraciji deset glupana vrijedi više nego jedan pametan, naprosto zato jer imaju većinu. Siva masa s razlogom je siva i nikad neće biti ružičasta, baš kao i atmosfera u Hrvatskoj, optimistična i vedra poput Genovske ciklone. Ovih dana upravo svjedočimo poplavi optimizma i ufanja u bolje sutra, dok slušamo i čitamo o blistavim podvizima A.P., zapošljavanjima u Hrvatskim šumama, Zakonu o pomorskom dobru, sms-aferi Rimčeve i Žalac, izgubljenoj arbitraži s MOL-om, divljanju zlatne hdz-ove mladeži na Platku, inflaciji i poskupljenjima, ukidanju Zakona o izbornim jedinicama i pravnoj potvrdi općepoznate sumnje u legalnost dosadašnjih izbora, činjenici da Vlada umjesto Banovine obnavlja ministre...naprosto, toplo bude čovjeku oko srca kad vidi koliko je pjesnik bio u pravu kad je, opisujući 90.-e, napisao kako ..."u udžbenike i u čitanke ušle su bitange obične, kasno je da se paniči, dali smo šansu da se ludilo ozvaniči"...
Eto, naprimjer, uzmimo Rimac i Žalčevu, nažalost, imali ste prilike upoznati ih - recite, u kojoj još državi bi takve dvije očito potkapacitirane i nedorasle cure bile pripuštene na funkcije ministrice, gradonačelnice i državne tajnice? Ej, to je profil osoba koje odlučuju o milijardama i o vašim egzistencijama, o budućnosti ove zemlje?! Ajde na stranu ograničenost, skučenost duha, duševna obamrlost, pohlepa, gramzivost, ajde sve to još nekako, ali zamislite razinu tuposti kad o svom
kriminalu, o enormnim aferama i pronevjerama raspravljaju porukama preko mobitela?! Pa za Boga miloga, tko još može biti toliko nedotupavan da o tome ostavlja pisani trag, kad i zadnji početnik iz mladeži HDZ-a zna (nadam se) da u slučaju otkrivanja policija prvo oduzima i vještači upravo mobitele, laptope, računala? Još k tome, u taj glib uvući i presvetog A.P., koji ovih dana krstari Hrvatskom vidno nervozan i s žgaravicom u želucu, dok na usta riga vatru na sve koji postavljaju neugodna pitanja. Da je HDZ kalibriran na veliku pljačku općepoznata je činjenica, ali da pritom operaciju vode ovakvi trećerazredni kokošari izaziva podsmijeh, pa i sažaljenje. Čovjek uči dok je živ i opet umre ko budala; budući da su se Jole i Gabika politički samoubile relativno mlade, ima još vremena da nauče neke stvari. Pitanje je, međutim, kad će ovaj narod naučiti lekciju? Kad će Hrvati shvatiti da HDZ ovako očigledno i prostački krade ne zbog gluposti nego zbog osjećaja svemoći i nedodirljivosti, uvjerenosti da im nitko ništa ne može? Riječ je o kancerogenom tkivu koje je metastaziralo na sve institucije ove države i polako je guši i izjeda. Iz Hrvatske nestaju zapečačene ruske jahte, nestaju stotine tisuća tona iz Đakovštine, nestaje polako cijela država, a institucije krivce ne znaju?! Ne samo da ne znaju, nego i ne znaju da ne znaju; glavna državna odvjetnica odbija doći pred Antikorupcijsko vijeće i odgovoriti na pitanja.
No dobro, pustimo Josipu i Gabrijelu. Međutim, mogu vam nabrojati cijelu diviziju ljudi koji su otišli zbog sumnje na ozbiljan kriminal, a bili su integralni dio kabineta A.P. Jesu li, štajaznam, Darko Horvat, Nada Murganić, Boris Milošević, Tomislav Tolušić, Lovro Kuščević i niz drugih imena koja vam ulijevaju povjerenje? Zar je to intelektualni, moralni, stručni kapacitet za Vladu? Za Plenkovićevu očito jest, a ako se pitate kako je to moguće, kako je moguće da ljudi koji ne bi trebali voditi mjesni odbor vode ministarstva i resore, odgovor je relativno jednostavan. Kao i obično, riba smrdi od glave; na čelu hrvatske Vlade čovjek je koji je notorni egotriper i narcisoid. Kao takav, mora uvijek i svugdje dominirati; gordi hrast intelekta i rječitosti. Stoga se, alergičan na sve bolje i
pametnije od sebe, okružuje kojekakvim mediokritetima spram kojih njegova veličina ne dolazi u pitanje. Takvi se, pak, po istom principu okružuju i na funkcije ispod sebe postavljaju još očitije budale da ovi ne bi došli na njihovo mjesto. Tako se krug zatvara; pametni odlaze, nepametni vladaju, a svatko tko bespogovorno ne sluša, leti. Jesu li ti ljudi teret HDZ-u, pitate se? Kad bismo govorili o ljudima koji imaju minimum minimuma ponosa, dostojanstva i samopoštovanja, HDZ bi bio teret njima.
Tko je kriv za sve pobrojano do ovog mjesta? Na političkoj razini, mislim da vam ne moram odgovarati na to pitanje; zna se tko je te ljude doveo iz anonimnosti na ministarske funkcije. Možeš pogriješiti, možeš se prevariti u jednom, dvojici ili trojici, ali ako ti tri četvrtine kabineta završi u pritvoru ili s kaznenim prijavama, onda si krivac isključivo i jedino ti. Za usporedbu, austrijski premijer Kurz podnio je ostavku zbog afere koja je nastala kad je otkriveno da se
medijima plaćalo da lažu. Našeg ku..., pardon, premijera, ostavka ne može putem sresti, unatoč nebrojenim i daleko ozbiljnijim aferama. Na realnoj, svakoživotnoj razini, međutim, na to pitanje, tko je kriv, odgovor je samo jedan - ti, narode! Ti si kriv jer šutiš i trpiš, jer puštaš da te pljačka stranka s pravomoćnom sudskom presudom za zločin protiv vlastitog naroda.
Do kad?
Samo vi znate odgovor na to pitanje i samo vi možete riješiti taj problem; nitko drugi neće to učiniti umjesto vas.
Na našoj lokalnoj, veloluškoj političkoj pozornici ništa nova; ista scena, isti opozicijski klaunovi, isti cirkus na svakom Općinskom vijeću. Ljudi koji su lokalni predstavnici iste ove zločinačke organizacije iz sjednice u sjednicu histeriziraju na temu depopulacije, poduzetničke zone, projekata, plaća u općini, bez imalo srama, bez neugode, bez osjećaja za mjeru i dobar ukus, bez svjesnosti o pripadanju stranci koja bi u svakoj pravnoj državi bila zabranjena. Takvima je Krist govorio - licemjeri, izvadite najprije brvno iz vlastitog oka, pa ćete onda bolje vidjeti trun u oku brata svoga. Badava; da je HDZ postojao u ono vrijeme, jamačno bi se Novi Zavjet trebao pisati iznova jer netko bi misteriozno ukrao i križ, i čekić i čavle. Ima ljudi, ima situacija u kojima su riječi, jednostavno, suvišne. (Ivan Plantić)
