Polovica siječnja je; zima je okovala domovinu poput domoljubnog zagrljaja vladajuće stranke, od čije ljubavi Hrvatska već trideset godina jedva diše. Početak nove godine idealno je vrijeme za analizu godine za nama kao i za promišljanje o onome što nas tek čeka u 2021., godini lokalnih izbora. Složit ćete se, vjerujem, s konstatacijom kako netom završena 2020. spada u kategoriju "ne ponovilo se" - potresi, poplave, pobjeda HDZ-a na parlamentarnim izborima, korona, loša turistička sezona; uza sve navedene pošasti, ni SAD u prošloj godini nisu uspjele pokrenuti nijedan rat. Što slijedi u 2021., pitate se? Prije svega, hvala vam na tom pitanju...
Kad racionalno i trezveno, sine ira et studio, da citiram kolegu Tacita, podvrgnem analizi početak nove godine, mogu vam reći samo - svaki početak je težak. Pandemija ne posustaje, virus nasrče u valovima; i Hrvatska i svijet ljuljaju se gore nego Severina na jahti. Povrh toga, područje između Velikih jezera i Rio Grandea zahvatila je neupamćena politička kriza - uslijed restrikcije putovanja u Aziju, Afriku i zemlje bivšeg SSSR-a zbog pandemije, Amerikanci su odlučili državni udar izvršiti kod kuće. Ono što se događa u zemlji slobodnih i domu hrabrih osupnulo je cijeli svijet, budući da se radi o prvoj svjetskoj supersili današnjice koja ima nuklearni arsenal i dovoljno pametnih bombi da čovječanstvo vrati u kameno doba. Po svemu sudeći, bombe su im pametnije od predsjednika koji djeluje upravo kao da u kameno doba i pripada.
Hrvatska je, srećom, prilično odmakla od kamenog doba budući da imamo vlast koja nas suvereno i stabilno vodi u eru volovske zaprege. Pandemija i dalje traje, gospodarstvo nam je uslijed epidemioloških mjera potonulo u deveti krug recesije; lasciate ogni speranza jedino je što vam mogu reći. Uza sve navedeno, u prvim danima 2021. područje Banovine pogodio je razoran potres. Uz to, svjedočili smo i tragediji u Posušju gdje je umrlo osmero mladih; u prvih pet dana ove godine imali smo dva Dana žalosti, iako se u Hrvatskoj žalost ne mjeri danima već godinama i desetljećima. Posebno je tragična situacija na Banovini; područje koje je na udaru još od osmanskih vremena, preko Drugog svjetskog rata i ustaškog zuluma pa sve do Domovinskog rata pogodila je nova katastrofa. Upravo, međutim, potres na Banovini pokazuje prave razmjere hrvatske katastrofe i demaskira Plenkovićevu Vladu do same srži.
Na ovo stradanje i patnju ljudski je reagirala ona građanska, uljuđena Hrvatska - tisuće volontera danima pomaže stradalima žrtvujući svoje vrijeme i energiju, održavajući sustav i dajući privid kakvog-takvog funkcioniranja istog. U rekordno kratkom vremenu sakupljene su tone odjeće, hrane, higijenskih potrepština, građevinskog materijala; Hrvatska je u kritičnom momentu još jednom pokazala ogromno srce i ljudskost i to je ono najbolje i najplemenitije što je iz ovog zla proizašlo. Gdje su, međutim, svo ovo vrijeme institucije hrvatske države koje su, osim vojske i vatrogasaca, još jednom zakazale? Kako je moguće da su u roku keks strane države unesrećenima poslale stotine šatora, a Vlada nijedan, iako je ova Vlada prilično na ti s šatorima? Što se dogodilo s robnim rezervama; odakle oseka u skladištima? Kad vidite kako vladajući upravljaju krizom i koga šalju na opustošena područja jasno vam je kako je zadnji sposobni i pametni predstavnik države tamo bio još ban Jelačić sa svojom regimentom u Glini. Vlada, toliko široke ruke kad je dijaspora u pitanju, u slučaju Banovine vadi proračunska sredstva kao Arthur mač iz kamena. Ova prirodna katastrofa razotkrila je moralnu i društvenu katastrofu bez presedana; način i modus obnove porušenih kuća nakon rata neodoljivo podsjeća na instrumentarij Cosa nostre. Obnovljene su, tobože, prema zakonu iz osamdesetih? A koliko građevina građenih osamdesetih je porušeno u potresu, pitam vas? Zbog čega točno je umjesto kuhara volontera i ugostitelja, istih onih koje Vlada epidemiološkim mjerama sustavno uništava, a koji su ipak danima kuhali gladnim ljudima, dovedena državna tvrtka Pleter? Koliko dno moraš biti da u kamere izjavljuješ kako se u Petrinji dijeli previše obroka? Zar će im ekipa koja im je uvalila lego kockice pod kuće sad još i brojati zalogaje, i to od donacija koje su prikupili građani? Zbog čega vladajući tako otresito i agresivno nastupaju prema volonterima u Glini i Petrinji? Zbog čega ih jedan Trut javno proziva? Kad, međutim, vidim da je Vladi plafon kapaciteta osnivanje još jednog stožera i da stvar vode kojekakvi medvedi i trutovi, mogu reći samo - nomen est omen. Amen.
Kad su mediji počeli propitkivati stvari, a oporba tražiti istražno povjerenstvo, dogodilo se nešto neobično obično - dildanje, odnosno bildanje mozga od strane vladajuće stranke u Hrvata. Trust mozgova s Trga žrtava fašizma okupio se na internom sastanku, a detalji tog sastanka misteriozno su procurili u medije otkrivajući svu ispraznost i plitkost ljudi koji vode ovu zemlju. Prvi među njima, primus inter pares, čovjek-radar grmio je u pravedničkoj ognjici kako mediji u dosluhu s oporbom ruše HDZ, a to znači državu; u njihovom izopaćenom poimanju stvarnosti država je poistovjećena s njima, iako bi diplomat premijerova kalibra trebao znati kome dugujemo rečenicu - država, to sam ja! Prisnažili su i njegov mini-me, predsjednik Sabora, i uvijek raspoloženi i trezveni Šeks. Vrhunac neukusa i prostačkog primitivizma pokazala je ipak potpredsjednica EK za demokraciju, koja u korištenju pojma Banija umjesto Banovina detektira udar na same temelje hrvatske opstojnosti! Oni i inače svoje nemišljenje prikazuju kao stručno mišljenje, ali ovaj put nadmašili su sami sebe. Ja uistinu ne shvaćam kako tako duboki i dubokoumni pojedinci mogu izvaliti nešto tako plitko, ali tko sam ja da sumnjam u ljude s tolikim plaćama? Vjerojatno su im previše zatamnili stakla na službenim mercedesima pa ne vide dobro hrvatsku stvarnost. Kad smo, međutim, kod dileme Banija ili Banovina i uopće filološke problematike, čitajući komentare njihova biračkog tijela po društvenim mrežama, ja se zalažem da se u Ustav unese odredba kako biračko pravo ne bi smio konzumirati nitko tko nema barem B1 razinu poznavanja hrvatskog jezika; svi oni koji pišu dijeca, sumlja i slično neka se ostave nasilja nad tipkovnicom i čitateljima. Najveća zla nad svojim narodom počinili su citirajući pobožno Bibliju, iako, da se Krist danas pojavi, takva ekipa prva bi ga raspela jer bi im remetio biznis; ako se sjetite scene s velikim inkvizitorom iz Braće Karamazova znat ćete o čemu govorim. Uopće, da je ta garnitura egzistirala u Kristovo vrijeme Novi zavjet morao bi se pisati iznova jer oni bi ukrali i križ, i čekić i čavle. Kao psi vjerni svakom gospodaru, kao kurve nevjerne svakom čovjeku, rekao je Andrić i rekao je sve.
Kad promislite o ovome i kad vidite kako je cijela Hrvatska zatvorena mjerama uvidjet ćete i sami kako nama ne treba cjepivo nego klistir. Vladajući vam obećavaju stabilnost i boljitak i boljitak, evo, već kuca na vrata - što, međutim, vrijedi otvarati kad Hrvatska nije tu; Irska, Njemačka ili negdje između...
