Predsjednički izbori su za nama; politički analitičari i komentatori izrekli su svoj pravorijek pa bi red bio da vam i ja podastrem svoje viđenje stvari - iz svog naslonjača ja sam vidio sve. Vidio sam tako, prije nego je ples i počeo, da Dragan (jer, da se ne lažemo, iako je bilo osam kandidata jasno je bilo otpočetka da je ovo ples za dvoje) pleše, kao i većina članova Hrvatske demokratske zajebnice, po taktovima voljenog vođe i da je otplesao svoje; vidjeli su to svi koji imaju naviku ili luksuz biti racionalni, vidjeli su to i u samom HDZ-u, samo nisu rekli Primorcu.
Jer, u njegovom životopisu stoji, među ostalim, da je bio ministar obrazovanja. Brojim 20 godina staža u obrazovnom sustavu i vjerujte mi kad vam kažem - ministri obrazovanja u Hrvatskoj mahom postaju ljudi bez ikakve političke težine, kao, štajaznam, veleposlanici u Nikaragvi ili Kazahstanu; bivaju pripušteni na neku funkciju, ali da, po mogućnosti, ne smetaju previše.
K tome, držao sam kako se nedokučivi Jahve jednom mora i Hrvatima smilovati, otvorivši im oči da napokon shvate, kad su kandidati vladajuće stranke u pitanju, da godinama daju sve onima koji nisu zaslužili ništa. Naprosto, netko tko egzistira od vlastita rada teško da može dati glas stranci koja egzistira od zastare i nedostatka dokaza; Plenkovićevim ministrima i dužnosnicima glave može doći jedino kolesterol ili Laura Covesi, za sve ostalo tu je Ivan Turudić.