Novu 2019. godinu Velolučani su dočekali uz bogat i raznovrstan vatromet, koji je trajao desetak minuta. Jučer, točno u podne na brdu Pinski rat podignuta je velika hrvatska zastava, a Narodna glazba je priredila svoj tradicionalni novogodišnji promenadni nastup ispod palme u blizini prodavaonice "Konzuma". Na rivi su mještani jedni drugima čestitali Novu godinu uz mnogo lijepih želja.
Zastava na Pinskome ratu ove godine se vijori 76. godinu za redom. Taj događaj dio je općinskog protokola. Njime se evociraju uspomene na događaj koji se zbio davne 1943. godine, točno u podne u okupiranoj Veloj Luci. Naime, toga dana skupina velolučkih rodoljuba, antifašista i partizana prkoseći talijanskom okupatoru izvijala je veliku crvenu krpu, kao simbol otpora i borbe naroda Vele Luke protiv talijanskih fašista, kojima je taj čin bio posve jasna poruka, a ona je glasila da nisu dobro došli u naše mjesto i da je ovo velolučka i hrvatska zemlja, koja želi slobodu. Prema pričanju sudionika ovog povijesnog događaja i nekoliko pisanih dokumenata, talijanski fašisti su na taj domoljubni čin odmah reagirali otvaranjem vatre prema mjestu isticanja zastave, te su se dali u potragu za nekolicinom velolučkih partizana. Tako je to bilo te davne 1943. godine, prvog siječnja, točno u podne.
Od tada se ovaj rodoljubni događaj obilježava na spomenuti način. U njemu su sudjelovala tri velolučka mladića: Petar Barčot "Kapno", Stanko Mirošević "Dubaj" i Tihomir Oreb "Šorić". U ovu akciju bila je uključena još jedna grupa velolučkih partizana, koji su obavljali logističke zadatke dobro osmišljene i organizirane akcije, koja je usput rečeno bila vrlo riskantna, jer su u njoj naši mladi mještani riskirali svoje živote pokazujući jasno talijanskim okupatorima da ih ne žele u svojoj sredini.
Ovom prilikom valja iznijeti još nekoliko povijesnih činjenica vezanih za ovaj događaj. Naime, na "Pinskome ratu" do devedesetih godina, odnosno do demokratskih promjena i promjena društvenog uređenja vijorila se crvena zastava. Za čitavu organizaciju do 1990. godine bila je zadužena tadašnja Mjesna organizacija Saveza socijalističke omladine, koja je za tu prigodu tjedan dana prije u okolnim borovim šumama osiguravala veliko borovo drvo na kojemu se vijorila crvena krpa. Kasnih 1980-tih godina Mjesna zajednica je na mjesto isticanja zastave postavila standarac radi olakšanja čitave organizacije. Čin isticanja zastave uvijek je bio popraćen snažnom eksplozijom u znak evociranja uspomena. Međutim, nakon posljednjeg isticanja crvene zastave na Pinskome ratu u siječnju 1991. godine netko je u noći sa stijega skinuo crvenu i podigao zastavu od modrog platna na kojoj su bile ucrtane zvjezdice tadašnje Europske zajednice. To je bio jasan znak lokalnim vlastima u Veloj Luci, a na vlasti je tada bio SDP, da isticanje crvene zastave po mišljenju određenog broja mještana nije više dobrodošlo u novonastalim povijesnim, političkim i ideoloških okolnostima, bez obzira na povijesne činjenice. Upravo to je ponukalo lokalne vlasti da o sudbini čina isticanja crvene zastave na Pinskome ratu treba ozbiljno promisliti, što i kako ubuduće napraviti u namjeri da se ta tradicija nastavi u novonastalim okolnostima bez bilo kakvih incidenata, odnosno da pri tome budu zadovoljena različita ideološka i politička razmišljanja, te da se mjesto po tom pitanju ne dijeli i ne svađa.
U drugoj polovini prosinca 1991. godine vodstvo Mjesne zajednice je zajedno sa stranačkim vodstvom SDP-a odlučilo sazvati međustranački sastanak, točnije rečeno, sastanak predstavnika tadašnje Mjesne zajednice, SDP-a i HDZ-a na razgovor i dogovor o ovom pitanju. Ti razgovori, odnosno sastanak vođen je u prizemlju Centra za kulturu, gdje se danas nalazi Narodna glazba Vela Luka. Tu je, naime, bio smješten Krizni štab, jer to je bilo ratno vrijeme, kada smo svi skupa stvarali hrvatsku državu i uspješno organizirali obranu našeg mjesta, otoka i Hrvatske. Taj razgovor je bio dug, delikatan i neugodan, jer uvijek je tako kada su u pitanju ideološke, povijesne i političke teme dviju strana koje o istoj stvari različito razmišljaju i predstavljaju različite društvene skupine.
Nakon nekoliko sati teških razgovora, pregovora i uvjeravanja, ipak je postignuto kompromisno rješenje koje se održalo do danas. Naime, dogovoreno je da se taj povijesni i rodoljubni čin nastavi obilježavati u nešto izmijenjenoj formi, na način da sve bude isto osim što se na Pinskome ratu više neće podizati crvena zastava niti bilo koja zastava s ideološkim predznacima ili značenjima, već službena hrvatska zastava. Također je dogovoreno da čitavu organizaciju ubuduće preuzme lokalna vlast, odnosno tadašnja Mjesna zajednica, a kasnije Općina. Dakle od prvog siječnja 1992. godine na Pinskome ratu se više ne vije crvena, već službena ili državna zastava Republike Hrvatske. U međuvremenu je za mandata lokalne HDZ-ove vlasti od 2013. do 2017. godine na Općinskom vijeću izglasan općinski protokol u kojemu su definirana mnoga pitanja od
općeg interesa, pa ta tako i obilježavanje ovog događaja, koji je eto tako postao dio općinskog protokola, što je zaista vrijedno pažnje, jer pokazuje razuman odnos lokalnih vlasti prema svojoj povijesti. Rijetko koje mjesto time se može podičiti, a svima nama Velolučanima to mora služiti na čast.
I na kraju moramo spomenuti još nekoliko važnih stvari vezano za temu o kojoj pišemo. Politički dogovor o ovom pitanju postignut je u vrlo složenim političkim i povijesnim prilikama. Prije svega bile su to ratne prilike, uvijek opasne, složene i teške. Tadašnji velolučki lokalni političari i politički aktivisti pokazali su puno političke mudrosti i tolerancije, kakvu trebamo zadržati i ubuduće po mnogim pitanjima od općeg interesa, u kojima se treba izdignuti iznad uskih stranačkih. Opći interes mjesta uvijek nam mora biti na prvom mjestu, a jedni prema drugima tolerantni, jer svatko od nas ima svoje poglede, ali i predrasude kojih nekad jesmo, a nekad nismo svjesni. Radi toga je kompromis rješenje za mnoga pitanja , ne samo u politici već i u životu.
Pošto je nova godina, prilika je to da svim našim čitateljicama i čitateljima kao i mještankama te mještanima zaželimo dobro zdravlje, mnogo sreće i zadovoljstva u novoj 2019. godini, uz napomenu da je politika samo sporedna stvar u životu, u kojem postoji mnogo ljepših, zabavnih i sadržajnijih životnih aktivnosti nego je to politika, od koje mnogi s punim pravom zaziru. No, i ona je dio života, zato joj treba mudro i racionalno pristupati.
Živi, zdravi i veseli bili! (Tonči Donjerković)