Sad već davne 1888. godine, upravitelj zatvora rekao je tada mlađahnom Branislavu Nušiću – bolje je za tebe, mladiću, da ne pišeš. Pisanje te i dovelo do apsa; da si ostao nepismen, ti bi danas bio valjan i čestit čovjek, a ovako se poput kockara vučeš po apsanama. Onda, kao i danas, vlast je voljela da je narod, pogotovo njegovi ugledni i čestiti sinovi i kćeri, nemisleći i nepismen; u suprotnom, vlast postaje nervozna i nesigurna. Srećom, u nas prepiske valjanih i čestitih ljudi, glavnog državnog odvjetnika i njegove halter-ego prijateljice, recimo, djeluju toliko nepismeno da vlast može biti (s)pokojna; poput novovjekih Abelarda i Heloise, javnost se danima pitala hoće li i on zbog otkrivenog dopisivanja ostati bez jaj…pardon, bez funkcije, ali na kraju svršilo se dobro.
Da bi, međutim, narod intelektualno ostao na stand by modu, da se, učuvaj Bože, umijeće kritičkog promišljanja i propitkivanja ne bi primilo među masama, neophodno je obrazovni sustav ove zemlje staviti na infuziju. Upravo stoga, ovaj tjedan, 9. veljače, bio sam jedan od govornika na velikom prosvjedu obrazovnog sustava i znanosti na Markovom trgu; školstvo i zdravstvo, naime, prvo je što predator poput aktualnog premijera nastoji zatrti jer se neobrazovanim i bolesnim narodom najlakše laže, manipulira i vlada. Vraćajući se tog petka kući, u autobusu na mobitelu gledam Dnevnik RTL-a i ostajem zatečen – ministar Piletić, gostujući u Dnevniku, proziva me osobno zbog govora na prosvjedu, ističući kako sam na lokalnim izborima bio na listi SDP-a i izgubio, nastojeći, valjda, poentirati kako iza prosvjeda ne stoji enormno nezadovoljstvo učitelja i nastavnika nego politika. Koliko grandioznu glupost je ministar izvalio najbolje znate vi u Veloj Luci – nakon zadnjih lokalnih izbora, naime, lista SDP-a je uvjerljivo pobijedila, a Korčula postala HDZ-free otok. Nisam zamjerio, što ću; da je laganje najgore što HDZ radi, ovo bi bila sretna i uspješna zemlja.
Slučaj koji sam apostrofirao u odlomku poviše, slučaj Turudić, naime, pored svih ostalih gadarija i nemorala, možda najrječitije pokazuje do koje mjere je HDZ okupirao sve institucije ove države i pretvorio Hrvatsku u apsolutističku despociju u kojoj jedan čovjek misli da može sve što hoće, nesvjestan da neće dokle hoće. Vladajuća kleptokracija se toliko junački bori protiv zločina da je sad već jako teško razlikovati jedne od drugih. Sabrana djela Josipe Rimac, koja bi valjalo ukoričiti i iščitavati na studiju politologije, otkrivaju svu trulež blata i kala u kojem se valja ova država, padajući svaki dan sve niže na civilizacijskoj ljestvici. Božica pravde u Hrvatskoj, očito, postala je kurva koju jaši tko kako hoće, dok su istovremeno mnoge kurve obogotvorene i odlučuju o sudbinama građana. Zato je, vidite, toliko važno ušutkati medije, zato je važno kastrirati sve institucije i posaditi tamo korov iz kadrovskog rasadnika vladajuće stranke, zato se zatire istina; ipak smo u superizbornoj godini i ništa se ne smije prepustiti slučaju. Pritom nije lopov samo onaj koji krade, već i onaj koji drži ljestve, odnosno diže vladajućim predatorima ruku za njihove odluke u Saboru. Tko bi se time trebao baviti doli glavni državni odvjetnik, međutim, kako kaže sam premijer, glavni državni odvjetnik prilično je reduciran u izričaju. Reduciran u izričaju zato nije predsjednik Milanović koji opisuje koalicijske partnere vladajuće stranke kao politički klatež koji se vuče uz HDZ kao bolesti u srednjem vijeku. Više časti i morala našao bi čovjek na kojekakvim opskurnim mjestima gdje su boce pune, a žene prazne nego na sastancima vladajuće koalicije, ali to je, nažalost, surova realnost ove države, barem do idućih izbora.
U međuvremenu, rečeni izbori sve su nam bliže. Vlast se rastrčala domovinom, otvaraju, režu vrpce, drže govore, obećavaju; boji se čovjek otvoriti vrata da mu ne asfaltiraju hodnik. Mogao bih se okladiti da će predizbornom kampanjom, po ne znam koji put, dominirati teme poput 41., 91., partizana i ustaša, komunizma, iako smo, kako kažu, odavna zakoračili u kapitalizam. Pritom, jedna je temeljna razlika između ta dva sustava, barem na ovim našim prostorima – u komunizmu je puno ljudi kralo malo, dok u kapitalizmu malo ljudi krade puno. Razumije se da je u takvim okolnostima HDZ u startu u prednosti; oni su se snašli i tu i tamo, samo nek se krade. U međuvremenu, troškovi života skočili su u stratosferu, iseljavanje se nastavlja, a umjesto o investicijama, novim bolnicama ili staračkim domovima, vlast nameće priču o povratku vojnog roka. Ovaj tjedan poskupljuje i gorivo, ali to je ne-tema - auto je ionako samo stvar kojom stižete od točke A do točke B; eventualno, ako je skuplji, do točke G.
Ne treba nimalo sumnjati da će se i u nas, u Veloj Luci, približavanjem izbora intenzivirati aktivnosti i djelovanje luške opozicije; naglašeno vokalni i u normalnim okolnostima, u mjesecima pred nama neupitno će biti za oktavu glasniji. Ne znam za vas, nalazite li još uvijek snage i strpljenja pratiti sjednice Općinskog vijeća, ali ja opozicijsku ekipu iz zadnjeg reda slušam na jedno uho; ni uz najbolju volju ne mogu na oba. Uostalom, još je Tolstoj rekao – pametan čovjek ne samo da ne priča gluposti; on ih i ne sluša. Znate onaj slučaj kad, nakon pet-šest sati sjedničenja čovjek napokon pomisli kako je gotovo; u zao čas začuje se glas s nebes…pardon, s one govornice, koji kaže – hvala, predsjedniče Vijeća. Oni sve znaju, u sve se razumiju, o svemu raspravljaju, za sve imaju rješenja, a da ih je pripustiti na vlast u općini, do kraja mandata, u ovih preostalih godinu dana resetirali bi Luku na tvorničke postavke – na spilu, pravac u kameno doba.
Mislite da pretjerujem?
Samo polako; nemojte mi kasnije govoriti kako nisam upozoravao navrijeme… (Ivan Plantić, foto: Jutarnji list)