EU izbori su za nama; i drugi od tri izborna ciklusa u ovoj superizbornoj godini, kad je Vela Luka u pitanju, otišao je na stranu Socijaldemokratske partije. Što da vam kažem - dok jednom ne smrkne, drugom ne svane, a kad su naši politički oponenti u Luci u pitanju, njima, sirotama, nikako da svane; mrak se brzinom svjetlosti širi među njima i od njih u svim smjerovima, mrak, crnilo i nihilizam. Ljubav je slijepa, ne kaže se bez vraga: općinska ćelija HDZ-a Vele Luke, zaslijepljena silnom ljubavi prema općinskoj načelnici, ljubavi koja takoreći opipljivo isijava s njihove web-stranice, koja nadilazi okvire vremena, prostora i zdravog razuma, poput srednjovjekovnih minezingera, na tjednoj bazi posvećuje načelnici i Bijeloj kući sonete i motete, kantate i fuge, tekstove i fotke, otkrivajući, stidljivo kao junferica na prvom spoju, svoje duboke i neskrivene emocije. Možete tako ovih dana čitati o Narodnoj knjižnici, turističkoj sezoni, komunistima i Stepincu, prometu i vezama, gudama i važima, te najfriškijoj inspiraciji naših domaćih HDZ-ovaca, portalu Južni. Sumnjajući, naime, kako načelnica u potaji održava neku tajnu vezu s rečenim portalom, poput zaljubljenih šiparaca, podlegli su ljubomornim ispadima i histeriziranju. Nemojte im zamjeriti; kad malo odrastu, u ljudskom i političkom smislu, naučit će i oni svoje stavove i osjećaje artikulirati na smislen i zreo način.
Do tad, otkrit ću vam nešto, ali psssst; nemojte nikome reći. Naime, dvije najdublje, najpotpunije i najsveobuhvatnije političke misli ovih prostora nisam našao u enciklopedijama ni požutjelim saborskim spisima; ne, dragi moji, ubrao sam ih od rubnih likova domaće političke scene. Naime, svojedobno je Stipe Petrina sublimirao sve ono što trebate znati o politici u Hrvata u jednu jedinu rečenicu. Izjavio je, citiram:
„Ovaj narod živjeti neće tako dugo dok HDZ ne umre“ (riječ je, razumije se, o političkoj, ne o fizičkoj smrti).
Ovih je dana prisnažio i nadopunio Mislav Kolakušić, kojeg također prenosim u originalu:
„Hrvatska skreće prema debilizmu“.
Kao što ste i sami vjerojatno zaključili, obje izjave suštinski se mogu svesti pod isti zajednički nazivnik – HDZ Vele Luke. Pritom, da bude jasno, nipošto ne mislim na sve članove navedene političke stranke u Luci; mislim na prvi ešalon, vijećnike (5, odnosno 4+1), vodstvo stranke i vodstvo Lučke uprave – sedam ljudi koji potpisuju i kreiraju ovakve teško probavljive izjave, tekstove i politike. Broj 7 čest je motiv u narodnoj predaji – na pamet mi pada, štajaznam, Snjeguljica i sedam patuljaka ili, recimo, sedam sekretara SK…pardon, škoja. Uglavnom, riječ je o ljudima koji su nasađeni na funkcije i pozicije s kojih mogu, do neke mjere, utjecati na stanje u Luci, sukreirati društvenu i političku stvarnost; nažalost, pritom bivaju vođeni prvenstveno vlastitim, uskim političkim, namjesto širim, zajedničkim interesima. Premnogi su, nažalost, primjeri koji potvrđuju to što vam kažem i vjerujte mi, tisuću puta bih radije da me demantiraju i počnu napokon raditi za Luku i Lučane, nego da mi njihovi postupci daju za pravo.
Primjerice, prometne gužve u mjestu – svi smo svjesni da su, nažalost, realitet. Tvrditi drugačije bilo bi neozbiljno i ja ću prvi reći – da, Vela Luka se i inače, a ljeti pogotovo, guši u prometu. Oporba pritom reagira infantilno, zahtijevajući ultimativno od načelnice da evakuira ceste i poravna puteve, čarobnim štapićem ili na neki sličan otajstveni način. Netko dobronamjeran i razuman bi, međutim, i sam, bez da mu to moram tumačiti, spoznao kako je to problem vrlo teško rješiv, obzirom na okolnosti. Naime, prometna infrastruktura Vele Luke građena je u neka prošla vremena, kad ni izbliza nije bio ovakav intenzitet prometa ni propulzivnost automobila i turista. Riješiti problem dostave, odnosno kamiona na potezu od Alfe do Ferala vrlo je teško u situaciji kad ste, s jedne strane, ograničeni morem, a s druge, prvim redom kuća. Ne govorimo o prostoru negdje usred Podravine ili Slavonije, gdje se imate gdje širiti, nego o otoku sa zbijenim tipom naselja gdje, vrlo često, prostora za to jednostavno nema. Uostalom, zar prometne gužve nisu, nažalost svakodnevica i Blata, Smokvice, Trogira, Šibenika; o ulazu u Split da i ne govorim? Zar u svim tim mjestima kraljuje Katarina Gugić koja, valjda, za despet odbija magično riješiti problem?
Kako se problem može, ako ne riješiti, a onda barem ublažiti?
Dovršetkom projekta Sjeverne zaobilaznice. I dalje vam je jasno – Sjeverna zaobilaznica u nadležnosti je županijskih cesta, odnosno, županije. Tko vodi županiju? HDZ. Što bi HDZ Vele Luke mogao? Okrenuti broj kojeg od stranačkih drmatora u Dubrovniku i stvar pokušati riješiti ili ubrzati. To bi napravila zrela i odgovorna politička opcija; ja nemam ama baš ništa protiv da si pripišu zasluge, da si na svojoj stranici pišu hvalospjeve, da na Općinskom vijeću sami sebi dižu napitnice i sipaju si laude – prvi ću im čestitati i neće mi to biti problem, ali dajte, namjesto prosipanja žući i frustracije poduzmite nešto konstruktivno za mjesto u kojem živite. Istina, problem prometnih čepova mogao bi se umanjiti i kad bi Lučani manje koristili aute, a više skutere, romobile ili noge, ili kad bismo, a i to možemo, jednostavno zamolili turiste da nas zaobiđu.
Koliko smo se naslušali o plaći načelnice; izmorili su i zidove općinske vijećnice svojim lelekanjem na ovu temu. Ono što vam pritom nisu rekli jest da je Vijeće povisilo plaću svih službenika općine i korisnika općinskog proračuna, a plaća načelnice povećala se u sedmoj godini njenog mandata, u trenutku kad općina financijski stoji i više nego solidno, dok su njihov načelnik i njegova zamjenica svoje plaće podigli u roku odmah, u času kad je općina bila u dugovima. Nisu vam to rekli oni, ali zato jesam ja na jednoj od sjednica Vijeća; nisu imali obraza stati za govornicu, pogledati me u oči i reći da nije tako. Ono što isto tako nemaju snage javno reći, njih 7, ili 5, ili 4, sasvim svejedno, jest broj Upravnih vijeća ili Nadzornih odbora županijskih ustanova u Luci u kojima su sjedili ili sjede; ne rade to iz ljubavi prema Luci, nego za redovit mjesečni iznos. Puste sate na sjednici Vijeća govorili su o vrtiću – projekt je u fazi realizacije. O prostornom planu – neki dan, točnije, 14. lipnja, je u Korkyri održano Javno izlaganje prijedloga izmjena i dopuna Prostornog plana. Prvo grlo, wanabee lider luške opozicije na Vijeću je na ure pljuckao po Poduzetničkom inkubatoru; isti Inkubator postiže rezultate i opravdava svrhu svog postojanja, za razliku od svog kritičara. Ljudi koji se, prema vlastitom doživljaju, naglavačke bacaju za Luku, kad ih slušate na Vijeću i zvuče kao da su pali na glavu; popis njihovih budalaština uistinu je impresivan, od noćnih promenada grobljem, ukidanja poreza na dohodak, isticanja bračnog statusa načelnice, njihove vječite muze i inspiracije – riječju, lupaju na sjednicama do te mjere da se slušatelji vjerojatno pitaju slušaju li prijenos sjednice Općinskog vijeća ili koncert limene glazbe. To je ekipa koja si utvara da je predestinirana voditi Luku, a da ih je pripustiti na vlast do kraja mandata, u nepunih godinu dana, resetirali bi Luku na tvorničke postavke, na spilu; pravac u kameno doba.
Ono, međutim, što predstavlja plafon njihove političke imaginacije jest đihad protiv medija, točnije, spomenutog portala Južni. O kolikoj besmislici je riječ govori i činjenica kako novinarka koja piše o sjednicama Vijeća, gđa. Nikolina Metković, doslovce, od slova do slova, navodi ono što je na Vijeću izgovoreno; uostalom sjednice Vijeća su javne, postoje linkovi i svatko se može uvjeriti u to što pišem. Javno tvrditi da načelnica plaća Južnom kako bi pisao onako kako ona želi o nečemu što je javno dostupno ama baš svima u Luci je, blago rečeno, stupidno, baš kao i sustavna svađa jedne političke stranke s medijima; svatko iole politički pismen zna da se to, jednostavno, ne radi. Međutim, njihov zazor spram medija meni je savršeno razumljiv; ta mediji su doveli do smjene tridesetak ministara Plenkovićeva bivšeg kabineta. Želim pritom nedvosmisleno razumljivim i jasnim učiniti još nešto – činjenicu kako je sve ono što sam o politici imao u malom prstu, kad je HDZ Vele Luke u pitanju, preselilo u srednji.
Dobronamjerni čitatelj mogao bi se upitati čemu sve ovo?
Čemu se trudim, zašto gubim i vrijeme i energiju dokazujući i tumačeći nekome tko niti može niti želi razaznati i uvidjeti, tko je uvjeren isključivo u svoju istinu i svoje iščašeno, okljaštreno viđenje stvari? Nije li šutnja zlato?
Ne, Vela Luko; šutnja nije zlato. Šutnja je čir na želucu ili nešto još gore, pogotovo kad imate posla s kancerogenim tkivom koje je metastaziralo na sve pore i Luke i države. Postoje situacije kad pojedinac nema prava na šutnju; kad je nepristojno ostati pristojan. Nažalost, došli smo do takve situacije.
Amen. (Ivan Plantić)
