Suze svetog Lovre (kolumna Ivana Plantića)

Kriminalna organizacija ili organizirani kriminal - u suštini, zapravo nije ni bitno; ljeto iza nas dokazalo je da su vladajuće strukture u domovini kao i domovina sama udaljene od modernog pojma pravne države otprilike koliko i Enver Hoxa od motora s unutarnjim izgaranjem. Još, naime, od doba prosvjetiteljstva s kraja XVIII. stoljeća država se obično definira kao ideja pripadnosti, ali ne plemenu, nego kao pripadnost ideji zajednice utemeljene na zakonu. Budući da prvi ešalon hrvatske domoljubne politike očigledno egzistira van uobičajenih sitnica tipa zakona, prava ili morala, "elita" stvorena u privatizacijskim ostavinskim raspravama shvatila je ono utemeljiteljevo "Imamo Hrvatsku" na prilično doslovan način - oni uistinu imaju Hrvatsku, a mi ostali imamo državu punu Glembajevih. Na našim prostorima nepisano je pravilo da na površinu redovito isplivaju prazne tikve, sve dok ih puni džepovi na povuku natrag na dno; ples Perzeida, poznatiji kao suze sv. Lovre ove se godine astronomski poklopio s olovnim i zlehudim padom jednog bivšeg ministra. To je ujedno i jedina poveznica sa zvjezdanim nebom, sve ostalo pripada talogu i blatu. Neprijatelj nikad ne spava, i ne samo da nikad ne spava nego je i uvijek budan; njemu, i njegovoj jednako tako bivšoj kolegici iz uskoro bivše Vlade lijevi su aktivisti, potpomognuti dežurnim mrziteljima svega hrvatskoga podmetali poljoprivredna zemljišta pod građevinska, Mercedese u dvorišta, puste nekretnine na katastru, u svom dijaboličnom nastojanju da ih spriječe da obnoć i obdan nesebično rade za Hrvatsku! Osjećate li vi, čitajući ovu kolumnu, težinu njihova križa? Ustvrditi kako čovjek koji pozdravlja s "Hvaljen Isus i Marija", kao da je osobno napisao bar dva Evanđelja, može razviti sklonost ka nečasnim rabotama naprosto je nepojmljivo - takova teza nategnuta je kao Šeksovi hozentregeri. Ministar, naš čovjek, Hrvat i katolik ne može zastraniti naprosto jer zna da je Vječni sud kudikamo ozbiljnija institucija nego hrvatsko pravosuđe. Uostalom, prenamjena zemljišta njemu je, ajmo reći, obiteljski biznis - kako je ovih dana ocijenio jedan internetski analitičar, još se djed Ante bavio prenamjenom zemljišta iz hrvatskog u talijansko. Zaista je besmisleno da se ovakvim čovjekom bavi hrvatsko pravosuđe kad svi mi znamo da bi ga puno primjerenije tretiralo, recimo, kinesko pravosuđe. Na kraju krajeva, njemu i pajdašima uopće ne treba suditi, dovoljno je uzeti im sve do gaća - kad su počinjali to je bilo jedino što su imali!

Da u vladajućim strukturama negdje suštinski zapinje dokazuje i slučaj visokorangirane djelatnice hrvatskog veleposlanstva u Berlinu. Slušajući njene nebuloze o čistoj i bijeloj Europi čovjek se ne može oteti dojmu da strukturama koje vode ovakvu kadrovsku politiku u diplomaciji ne da fali pokoja daska u glavi već čitavo krovište. Pobogu, zar vanjska politika države koja će uskoro preuzeti predsjedanje zajednicom europskih naroda doista nije u stanju ostaviti bolji dojam od onog koji imate kad pozovete fuš zidare da vam obave građevinske radove, pa samo gledate hoće li prije nalit sebe ili terasu?! Mentalni sklop iz paleozoika naprosto nije kompatibilan s 21. stoljećem, bilo da je riječ o vanjskoj politici ili o unutarnjoj; najporaznije u cijeloj toj poraznoj priči nije to što djelatnica hrvatskog veleposlanstva u Njemačkoj lupa ko otvoren prozor, nego činjenica da to lupetanje predstavlja kontinuitet politike hrvatske desnice. Od njih ne treba pravit budale - oni su, naprosto, gotov proizvod. Svjedočimo tome i na mikrorazini, na sjednicama našeg Općinskog vijeća - pojedini ljudi bi, blago rečeno, zvučali pametnije da odšute cijelu sjednicu Općinskog vijeća. Kako, uostalom, protumačiti izjavu jednog od viđenijih članova vladajuće stranke iz Splita koji je, nema tome dugo, odlijepio kako Pamela Anderson vodi specijalni rat protiv Hrvatske?! Kako objasniti činjenicu da se u Hrvatskoj bez imalo ustručavanja relativiziraju zvjerstva i nakaradni karakter kvislinške NDH, dok se svim silama nastoji demonizirati antifašistički pokret? Za ime svijeta, povijesna istina toliko je očigledna da bi se trebala jasno razabrati i iz njihove žablje perspektive! Favoriziranje ekipe koja je valjda, ne znam, bila u Hrvatskoj na ljetovanju, sezona '41.-'45. i njihovih domaćih slugana uzelo je toliko maha da djeluje više kao posljedica radijacije nego kao imalo artikulirana politička ideja; njihova povijesna naracija na razini je braće Grimm. Hrvatski se desničari antifašizma boje više nego erektilne disfunkcije, a oni koji orkestriraju takvom iščašenom ideologijom, budući da se predsjednička kampanja već uvelike zahuktala, koncertiraju ovih dana diljem domovine šireći atmosferu straha i netolerancije; iz publike, međutim, ne lete gaće i grudnjaci nego najpoznatiji starohrvatski pozdrav! Monetiziranje domoljublja dovelo je stvaranja atmosfere u kojoj su sumnjivci, a samim time i potencijalne žrtve svi koji misle drugačije uz, razumije se, neizostavne Srbe, ateiste, komunjare, homoseksualce, manjine, crnce, turiste, čak i čiste Hrvate ukoliko si dozvole toliki luksuz da promišljaju svojom glavom, kao što svjedoči slučaj kolege, prof. Klasića. Mala zemlja za velike batine, to bi bio idealni slogan Hrvatske turističke zajednice za netom završenu turističku sezonu. Stvar je relativno jednostavna - oni koji nemaju kapaciteta da svoje ideje artikuliraju mozgom ili tipkovnicom rade to šakama, uz evidentno prešutno odobravanje, ili barem nereagiranje, vladajuće stranke. Naravno, uvijek u gomili; mentalitet krda nešto je imanentno poluinteligentima i duševnim bogaljima. Ili, kako je to mitski detektirao Krleža - u gomili smrdi, ali je toplo! Riječ je, razumije se, o pijunima kojima manipuliraju političke snage kojima savršeno odgovaraju nered i hiperprodukcija neprijatelja; ako ste pratili nastup aktualne predsjednice u Sinju prilikom Sinjske alke, ili u Kninu, razumijete o čemu govorim. Naspram onoga što se tom prilikom moglo čuti, i tekstovi Mile Kitića djeluju kao nešto što su napisali Puškin ili Verlaine! Nije ni čudno da su mnogi akteri posumnjali u njenu trezvenost; ta u Sinju su i Franju Josipa, koji je cijeli život djelovao kao da ima letvu u guzici, uspjeli napiti, prvi i posljednji put u životu. Eto ovih dana je u Varšavi, na obilježavanju godišnjice početka Drugog svjetskog rata svjetske lidere podsjetila na elementarnu činjenicu kako je hrvatski narod, razmjerno broju stanovnika, imao najviše antifašističkih boraca, samo im je prešutila kako je njihova vrhovnog zapovjednika maknula iz predsjedničke rezidencije! Ja uistinu strepim pred mogućnošću njenog osvajanja drugog predsjedničkog mandata - ta kakova će to, molim vas lijepo, biti inauguracija bez Mamića ili Bujanca? Nije, međutim, problem u vladajućim političkim strukturama u Hrvatskoj - problem je u masama koje dopuštaju da netko njima besramno manipulira. Problem je u onima koji za hrvatsku besperspektivnost krive manjine i slabije; problem je u razularenoj rulji s prostatom većom od mozga koja udara na slabije zato jer nema petlje, da ne kažem da nema muda, uperiti prst u one koji su zaista krivi za stanje u kojem je domovina. Problem je upravo u onima koji si odbijaju priznati da su nas u ovaj ambis doveli upravo "naši" - Hrvati, "domoljubi i veliki vjernici", koji do devedesete nisu znali da se u Hrvatskoj ljudi griju na centralno grijanje, a ne na ognjištima! Zbog takvih ministri koji su zamračili milijune gule krumpire umjesto da gule tri doživotne, dok djeca s posebnim potrebama umiru po zatvorima zbog pet maslina! Ima li u cijeloj Hrvatskoj dovoljno vode da se otplavi u kanalizaciju svo ovo blato i mulj koji sprečava normalan život?! Ili, kao što je organima reda poručio moj omiljeni kantautor u svojoj "Plavoj baladi" - ti si školovan da hapsiš taj talog, a ne da puštaš da ti izdaju nalog. 
Završit ćemo, ipak, u veselijem tonu - ovih dana ministrica obrazovanja, nasmijana oko cijele glave, na turneji je diljem Hrvatske. Doduše, teško je razabrati radi li se o facijalnom grču, kamenčiću u cipeli ili je ipak u pitanju osmjeh, ali kristalno je jasno da nikakve istinske reforme nema. Radi se o predizbornoj kampanji stranke kojoj su, umjesto dude, dali da se igra obrazovnim sustavom, a onako usput, radi se i o trošenju za prosvjetu enormne sume novca na vrlo upitan način. Neću, dakako, reći da je u pitanju kršenje zakona jer to može jedino sud; reću ću samo - ma koliko love da operete, i dalje je prljava. Ako kritički sagledate sve što se ovih dana događa u zdravstvu i školstvu nameće se samo jedan zaključak - nekome je u ovoj zemlji itekako stalo da narod bude bolestan i nepismen. U suprotnom, sveti Lovro ne bi bio jedini koji ovih dana lije gorke suze (Ivan Plantić).