Braća Karagmazovi (Ivan Plantić)

Kategorija: Kolumna Napisao/la sdp Hitova: 613

Priznat ću vam, ali nemojte nikome reći – najbolje tekstove redovito pišem noću. Bude mir i tišina, budemo tipkovnica, rizling i ja; bude dovoljno kasno da nakon što ugasim laptop više ne idem u krpe, a opet dovoljno rano da se do jutra uspijem razbistriti. Mrak je, uostalom, naše prirodno okruženje već jako dugo i mrak je pritom, razumije se, psihološki, a ne vremenski pojam. Mračno je, međutim, ovih dana i u najhrvatskijoj od svih stranaka, onoj kojoj imate zahvaliti što ovoj zemlji nikako da svane. To što oni podnose za ovo društvo, to ni Onaj na križu podnio nije. Postao sam toga posvema svjestan neki dan nakon prosvjetljenja koje želim podijeliti s vama.

Vrativši se, naime, kući s posla sjeo sam da ručam, držeći, razumije se, kriglu piva u jednoj, a daljinski u drugoj ruci. Nakon što je zgođušna voditeljica obznanila urbietorbi kako hrvatski pravaši ultimativno zahtijevaju brisanje antifašizma iz Ustava, dok ekipa iz „U ime obitelji“ podržava vukovarski prosvjed, ja sam već sasvim jasno vidio Sudnji dan – u svojoj viziji Apokalipse vidio sam, naime, Đapića i Markićku kako, zaogrnuti samo lentom i barjakom, bjesomučno jašu ususret boljoj budućnosti. Ostavio sam se odmah one krigle, ali bilo je već kasno – ta me slika progoni otad danju i noću. Ono što je uslijedilo bilo je, međutim, još nepojmljivije – detaljna analiza afere sms, koja bivšeg predsjednika zajednice, Karamarka, i još uvijek aktualnog potpredsjednika, Milijana Vasu, stavlja u kontekst, učuvaj Bože, falsificiranja, obavještajnog podzemlja, kriminala i radodajki. Možete li pojmiti da bi se braća Karagmazovi, prvaci HDZ – a, Hrvati, katolici i dobrotvori, mecene, mogli naći u društvu ljudi na ovako rđavu glasu? Da bi se mogli nalaziti po kojekakvim opskurnim mjestima gdje su boce pune, a žene prazne? Nije li vas upravo resetirala i sama pomisao na to da bi vrh vladajuće stranke mogao i u primisli stati u istu rečenicu s krivotvoriteljima, palikućama i kurvama? Dakle, strašno – nasrtaj na ljude koji će ostati upamćeni po neupamćenim žrtvama za domovinu mora da orkestriraju osobno Tito, Ranković i Kardelj, potpomognuti cijelom armijom jalnuša, diletanata i prodanih duša. Imate li vi logičnije objašnjenje?

Šalu nastranu (ako stvarnost koja nas okružuje nije nastrana onda zaista ne znam što jest); radi se prije o materijalu za Lepoglavu nego za Markov trg. Devedesetih su vozačima davali generalske epolete (Rojs) i tvornice (Rajić); danas vozači trguju povlaštenim informacijama. Oduševljavaju se mađarskom desnicom, iako Jobbik ima otvorene pretenzije na hrvatski teritorij, a Orbanov Fidesz na hrvatsko gospodarstvo. Obrazovnu reformu vode na način da djeca iz škola izlaze još nepismenija, a profesorima gospodin U-razdjelnik-te-ljubim poručuje da se prekvalificiraju; prekvalificirati se s ljevice na desnicu, iz opozicije na vlast u nas je naprosto biološki minimum, kao što je pokazao osobnim primjerom. Mirovinsku reformu vode na način da bi im čovjek najprije rekao – vratite mi moje novce, sam ću štedjeti za penziju. Polažu autorska prava na kršćanstvo kao da je Šeks osobno, glavom i flašom, napisao barem dva evanđelja; da išta o kršćanstvu znaju spoznali bi kako je socijalni nauk Crkve, još od enciklike 'Rerum novarum' naovamo, kao i sama suština kršćanstva, daleko bliže ljevici nego desnici. Ne samo da ne znaju, nego i ne znaju da ne znaju; nije to ništa neobično obzirom da Crkvi pripadaju, kao što i priliči velikim Hrvatima, od devedesetih, a otada naovamo u Crkvi su mogli čuti daleko više o politici nego o vjeri u Krista. Ministar je Medved braniteljske povlastice pretvorio u feudalno nasljedno pravo, a cijelu zemlju u brlog, u kojem pošten svijet sve teže konzumira zdravstvenu zaštitu (Vela Luka je tako ostala bez hitne pomoći, bez ginekološke i pedijatrijske ordinacije), dok osuđeni ratni zločinci kazne služe u jacuzzijima. Koalicija od Glavaša do Pupovca i Vrdoljaka, vjerodostojna poput diplome u Holdingu, opstaje u parlamentu zahvaljujući kupljenim glasovima tipova poput Sauche, čime je legalizirana prostitucija kao modus upravljanja zemljom. Profit je njihov, dugovi su vaši; s koliko nula se piše njihovo domoljublje? Jesam li štogod zaboravio? Ako i jesam, zacijelo ste stekli sliku; uostalom, kakva je to država u kojoj elitni kurvarluk stoji 500 eura? Gdje je tome kraj? Hoćemo li svjedočiti i ponovnom uvođenju imovinskog cenzusa kao temelja za uživanje političkih prava? Jer, dopustit ćete, ispod svakog je demokratskog standarda da glas neke babe iz pasivnih krajeva na izborima vrijedi jednako kao i glas, štajaznam, kardinala Bozanića, osvjedočenog prijatelja hrvatske sirotinje! Svakom iole razumnom potpuno je jasno da odlučivati o budućnosti ove zemlje ne bi trebao nitko tko nije težak barem nekoliko milijuna, bez obzira koliko učen i stručan bio; upravo kao što je prije dva stoljeća vojvoda de Castries pisao o d'Alembertu: „Taj želi o svemu rasuđivati, a nema ni tisuću talira prihoda!“ Dakako, pritom činjenica kako se radilo o jednom od najučenijih ljudi predindustrijske Francuske nije značila ništa! Baš kao što danas u Hrvatskoj činjenica da sjednice parlamenta s pozicije potpredsjednika vodi čovjek koji se našao u središtu skandala s falsificiranim sms-ovima, koji je falsificirao i vlastiti diplomski rad, ne znači ništa. Za utjehu, mogu vam preporučiti samo jedno – dragi moji, za šivaće strojeve; maskenbal je u punom jeku!

Rečena je stvar, razumije se, veoma suspektna; potrebno je pomno ispipati sve okolnosti. Kako bi ih ispipali, sastao se danas trust mozgova na Trgu žrtava fašizma. Iz svog naslonjača ja ih sasvim jasno mogu vidjeti kako skidaju naočale s korijena nosa, brišu znoj s tonzura, i zdvojno šušljetaju međusobno: „Jezuš Marija, no kaj sad“?! Ovo je ironija, dakako, u Zagrebu domoljubi ne govore ovako; osjeti se prije tvrd, brđanski naglasak nekoga tko se s ognjišta spustio na centralno grijanje. Demokracija je u HDZ-u poželjna koliko i kišobran u pustinji, i u tom smislu ovu epizodu valja promatrati kao sukob frakcija. Desna struja, već dugo nezadovoljna premijerom, najavila je udar zdesna na prosvjedu u Vukovaru; odgovor je uslijedio promptno. Odjednom se otkrilo kako jedan od vođa desne struje u stranci ima veze s obavještajnim podzemljem, elitnom prostitucijom, curenjem povjerljivih informacija, i falsificiranjem. Unutarstranački sukobi vladajuće stranke, državotvorne i domoljubne vertikale u Hrvata, svakako su nešto čemu se pošten svijet može samo veseliti; ovoj zemlji života naprosto nema dok se vertikalu ne položi u horizontalu. U svom okljaštrenom vrijednosnom univerzumu falsificirali su sve što narušava njihovo poimanje političkog hrvatstva; izbrisali bi antifašizam iz Ustava, suvremenu hrvatsku povijest rastežu kao žvakaću gumu jer povijest, treba li to uopće isticati, počinje s njima, iako još u odluci donesenoj na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom u svibnju 1944. stoji kako je hrvatski narod „vjekovima težio za stvaranjem svoje slobodne nacionalne države“, dočim je u Ustavu iz '74. SR Hrvatska definirana kao „nacionalna država hrvatskog naroda“. Što je uopće, osim afera i nepravomoćne sudske presude, autentično njihovo? Štono bi rekao Đole – kad zakon metlom zamane, ili ih pusti da se međusobno tamane… Jednog dana i braća Karagmazovi bit će samo mračan djelić prošlosti koje će se ovaj narod sramiti. Neke buduće generacije stajat će nad razvalinama ove zemlje i zaključiti – hrvatska država nikad nije postala napredna i uspješna, jer joj to njeni „najveći“ sinovi nisu dopustili.

Dotad, Bog i Hrvati (oni pravi, naravno)!